Svjedočili smo koncertu njemačkih pionira elektronike u Štark Areni.
Sve je od početka krenulo nekako krivo. Još od kad smo stali u redu za ulazak u beogradsku Štark Arenu. Baš je tad zloglasna košava odlučila početi puhati, s neba je padalo nešto neodređeno ali ledeno, a red je bio poprilično dug. Oni koji su došli s malom djecom imali su sreće, mogli su preko reda unutra. Na samom ulazu, ukočenog lica i s hladnoćom u kostima, shvatili smo zašto sve tako sporo ide – svaki posjetitelj mora proći drakonsku kontrolu. Osiguranje je doslovno aerodromsko; detektori metala, kompjutersko skeniranje, zaštitarski pregled i oduzimanje svega što bi moglo teroristički poletjeti prema pozornici. Iz nekog je razloga koncert Kraftwerka bio koncert visokog rizika.
Svi taksisti s kojima smo se tijekom dana vozili, bili su posebno napaljeni na Kraftwerk. Koncert je bio rasprodan, 20 tisuća ljudi je to, bit će posla. Zapravo, gornji prsten tribina uopće nije bio u prodaji, a i stage je bio postavljen duboko u parter, pa je najoptimističnija procjena da se u subotu u Areni okupilo oko sedam do osam tisuća obožavatelja. Parter je bio sjedeći, što je ustvari bila šteta, jer ako bi nešto trebalo biti plesno, to je Kraftwerkova retro elektronika.
Koncert je bio 3D, što u prijevodu znači da smo svi sjedili s onim naočalama na glavi. Odličan suvenir, no 3D efekt je naravno bio moguć jedino ako sjedite u parteru i gledate okomito na binu. Svi mi na tribinama sa strane nikako nismo mogli „ući“ u tu zamišljenu dubinu projekcija na platnu.
Kraftwerk, praočevi elektronike iz Düsseldorfa, počeli su s „Numbers“ i „Computer World“, skladbama koje slave već 37. rođendan, a zapravo, možda i najviše od svih komada s njihove aktualne set-liste, ravnopravno korenspondiraju s današnjim trenutkom. Ne zvuče nimalo zastarjelo, a taj osjećaj i nije bio baš konstantan tijekom dvostatnog nastupa, mada i oni dijelovi koji zvuče kao soundtrack igrice za Commodore 64 imaju svojih čari. Uostalom, većina je publike te večeri došla iz nostalgičnih motiva.
Euforije nije bilo, toplog prijema jest. „The Model“, „Autobahn“ i „The Robots“, očekivani vrhunci koncerta, prepoznati su i popraćeni vriskovima, mada je ukupni dojam da je spektakl mogao i trebao biti veći. Okej, njih četvorica, predvođenih jedinim originalnim članom Ralfom Hütterom, stoje iza svojih sintića i glume robote, to smo znali odavno. Lišeni ikakvih ljudskih emocija, no s jakim kritičkim odmakom prema globalnim društvenim kretanjima i s porukama koje su već desetljećima moćne i razumljive, produkcija Kraftwerka ipak je propustila vizualno nas impresionirati. Za razliku od njihova nastupa na INmusic festivalu od prije devet godina, kada je bilo teško otrgnuti se hipnozi i maknuti pogled s pozornice, u Beogradu je nakon sat vremena pažnja popustila. I to nije samo zbog umora ovog reportera izazvanog cjelodnevnim šetanjem po Terazijama i Kalemegdanu, nešto je jednostavno nedostajalo u inače savršenoj zvučnoj slici i odsviranom best of konceptu.
Korektno, solidno, ali ne i pamtljivo. Srećom, ostale su nam naočale, koje će nas jednom, kad ih slučajno pronađeno pri čišćenuju stana, podsjetiti da smo bili na svom prvom 3D koncertu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
