Krešo Končevski (Zadruga): Bilo bi katastrofalno kad bi cajkaši pod pritiskom trenda počeli slušati punk

Kultni zagorski bend Zadruga bliži se trećem desetljeću postojanja, a u četvrtak 24. listopada sprema, može se već reći, tradicionalo punk rock koncertno druženje u zagrebačkom Vintage Industrialu. O tome što je novo, a što staro u Zadruzi, ali i o nekim širim temama, porazgovarali smo s pjevačem Krešom Končevskim.

Zadruga na nedavnom snimanju u Zaboku (Izvor: Zadruga / Facebook)

Prije dvije godine si dao intervju za portal Ravno do dna i tad smo za naslov odabrali citat „Jebe mi se za diskografiju, nas su na životu održali internet i publika“ u kojem je sadržan iskreni stav po tom pitanju. Stoga, na skali od 1 do 10 koliko te živcira pitanje: „Kada ćete snimiti album“?

Krešo Končevski: 2.

Kad si kupio neki novi album?

Krešo Končevski: Kupio sam nedavno album za slike frendu za rođendan.

Kako uopće gledaš na činjenicu da Zadruga traje već 29 godina i da je iduće godine na redu okrugli 30. jubilej od osnutka?

Krešo Končevski: To su samo brojke i godine. i ove godine je jubilej 29 godina od početka, a za godinu i pol bude jubilej 31 godina. Živi smo i još možemo, volje imamo, a godine prolaze. Da smo ih mogli zaustaviti vjerojatno bi imali i koju godinu manje.

Obožavamo klubove i to su jedina prava mjesta gdje naš rock dolazi do punog izražaja. Nema baba z malom decom, nema slučajnih prolaznika, nema bajkera koji bi najradije slušali cajke, nema tuđe publike sa grupnih svirki, samo oni koji znaju i žele baš tu večer provesti s nama u dobroj atmosferi! To je čar kluba.

Jesi li se možda upitao da slučajno ne postoji grupa Zadruga, da mladi možda ne bi ni znali što više znači taj pojam, jer nama koji smo izašli iz socijalizma je tu sve bilo jasno?

Krešo Končevski: Ne vjerujem da po nama kao rock bendu mogu steći dojam kak’ su izgledale zadruge u smislu udruženih radnih organizacija. Kod nas zadruga znači da smo se udružili s ciljem druženja i interpretacije vlastitih glazbenih djela. A ove druge zadruge su bile sasvim nekaj drugo i mi ne vučemo korijene niti smo na bilo koji način kopirali ideju ili organizaciju nekadašnjih poljoprivrednih ili drugih zadruga.

Ima li u Zagroju uopće više zadruga, kao takvih?

Krešo Končevski: Ako i ima onda su svedene na trgovačke firme, ali nemam uvid u to.

Po pitanju zagrebačkih koncerata čini se kako ste u Vintage Industrialu pronašli klub po svojoj mjeri, kako se to čini Zadrugi?

Krešo Končevski: U svakom slučaju do sad je bilo odlično i nama, a koliko sam imal’ prilike vidjeti i publici. Da se na bini osjećamo ugodno puno je zaslužan dosadašnji ton majstor Tomislav Zubak. Kak’ čujem njega je zamijenil naš Zabočan i prijatelj Dražen Završki za kojega vjerujemo da bude tu praksu nastavio. A očito je da i naša publika rado dolazi u Vintiđž pa smo se tu našli. U nekim počecima svirali smo u Jabuci i KSET-u, a dansa su to Vintiđž i Hard plejs. Obožavamo klubove i to su jedina prava mjesta gdje naš rock dolazi do punog izražaja. Nema baba z malom decom, nema slučajnih prolaznika, nema bajkera koji bi najradije slušali cajke, nema tuđe publike sa grupnih svirki, samo oni koji znaju i žele baš tu večer provesti s nama u dobroj atmosferi! To je čar kluba.

Zadruga na nedavnom snimanju u Zaboku (Izvor: Zadruga / Facebook)

Kako uopće doživljavaš ovo današnje vrijeme po pitanju glazbe? Priklanjaš li se onoj struju koja tvrdi da je rock na izdisaju, ili onoj koja kaže da ima na pretek nove dobre glazbe?

Krešo Končevski: Opet bum moral biti prost. Jebe mi se da li je rock na izdisaju. Mi niti smo grobari rocka, niti možemo liječiti one koji rock ne vole. Kak’ sad stvari stoje do kraja glazbenog vijeka vjerojatno bumo imali bar par ljudi koji budu nas došli poslušati i kojima bumo mogli svirati. S obzirom na to da nam to nije posao ne sekiramo se oko brojnosti obožavatelja rokenrola. Bilo bi katastrofalno kad bi cajkaši pod pritiskom trenda počeli slušati punk. Tek tad bi se susreli s problemom budala na koncertima, tak da je trenutno pravo blagostanje. Rock slušaju samo pravi ljudi. Uvijek se može čuti i odličnih novih pjesama. Ne spadam u ucviljene rock nostalgičare.

Politički trenutak diktira većina koja bira na izborima, a oni su nas uvalili u proces negativne selekcije političara.

Kako gledaš na trenutni društveno-politički trenutak u zemlji? Jel’ ovo gore nego devedesete?

Krešo Končevski: Nisam ravnodušan, ali pošto nemam više ni volje, ni vremena, a ni podrške da se nekaj mijenja pokušavam se od svega distancirati. U politici i onako prevladava manje sposoban kadar, a ima i puno onih koji liječe frustracije. Ne velim da nema dobrih i entuzijastičnih ljudi, ali su na žalost u manjini. Politički trenutak diktira većina koja bira na izborima, a oni su nas uvalili u proces negativne selekcije političara. Danas je bolje, a ne gore. Devedesete su bile katastrofa. Diktatura krivoustog i afirmacija političkih mediokriteta. To je bil’ sumrak civilizacije. A tek u glazbi ona pošast plejbeka i tzv. densa … užas. Zatvarali su se klubovi, zatvorili su granicu sa Slovenijom u kojoj smo puno svirali… Bolje da se tog vremena ni ne sjećam, mada smo tada bili diskografski aktivni.

Gledao sam te prije godinu-dvije u ulozi Matije Gupca na već tradicionalnom uprizorenju bitke kod Donje Stubice. Ne znam koliko si improvizirao izvan scenarija, ali si bio uvjerljiv i po pitanju sadašnjosti kad si zazivao pravicu, a taman si se tad osvrnuo i na dolazak nekih poreznih inspektora koji su došli češljati po zagorskim lokalima i obrtima. Što je s tim našim zazivanjem pravice, kao da je nestao taj stari dobri ‘običaj’, ili ga možda nikad nije ni bilo?

Krešo Končevski: Postoji okvir i satnica, ali ne postoji tekst u scenariju. Znači sam tekst je improvizacija i stvar trenutka, ali mi to kao dugogodišnjem radijskom kreativcu nije problem. A kad se osvrnemo u prošlost, ni Gubec ne bi dizal bunu da seljaci nisu bili složni i za akciju. Tak je i danas. Dok ljudi nisu složni i odlučni današnji Gubec bi bil’ budala koja sama juriša na utvrde, pa se zato ni ne pojavljuje nitko takav.

Jesi li možda politički aktivan u životu?

Krešo Končevski: Nisam.

I općenito što radi Krešo Končevski kad nije Kreš na pozornici?

Krešo Končevski: Radim u maloj komunalnoj firmi poslove uprave, a onda najviše se bavim održavanjem kuće, i raznih nekretnina i zemlje koje većina nas u Zagorju nasljeđuje od svojih djedova i baka, od čega nema koristi, ali smo za to svoje vezani i tak. To su igre bez granica. Ako mogu odem na kakav koncert, na izlet, sad će sezona skijanja… uvijek se neki vrag događa.

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X