Kries otvorio Ljeto u MSU – nerazumno, nenaučno

Većina onog što Mojmir i bend rade otima se razumskom i naučnom promišljanju, oni igraju na ‘gut feeling’ koji ritmom i davnom melodijom automatski spaja slušatelja s njegovim idom isključujući naučeno u korist onog urođenog, a nesvjesno prisutnog u svim potomcima Slavena.

Kries u MSU (foto: Monika Bračević/muzika.hr)

Ljeto u MSU, program koji u Novi Zagreb tijekom lipnja i srpnja donosi kulturni program koji nije ograničen samo na koncerte, sinoć je otvorio jedno od svojih najjačih izdanja na kojem će pred publiku u Muzeju suvremenih umjetnosti izaći izvođači kao što su Laibach, Borghesia, Letu Štuke, The Strange i Tram 11. No, zadatak otvaranja ovogodišnjeg Ljeta pripao je veličanstvenom Kriesu, crossover projektu Mojmira Novakovića čije je kombiniranje narodnih napjeva iz daleke prošlosti s modernim rock zvukom bendu zasluženo uspjelo okupiti fanatičnu sljedbu. Iako nije održan na krovu muzeja, što je publici obično draže što zbog pogleda, što zbog pozicije pozornice, ne može se reći ni da se plato u prizemlju pokazao posebno lošijom opcijom.

Kries izlazi na pozornicu žestoko i moćnije od mnogih razvikanih svjetskih bendova. Čini se da je napokon uživo potpuno usavršena distinkcija između posljednja dva studijska albuma, “Kocijani” i “Selo na okuke”, od kojih se potonji više oslanja na rokersku podlogu u odnosu na prethodni. Taj element je sinoć došao do trenutnog vrhunca u kojem osovina LevačićLovrenčićZejnilović zvuči kao trenutno valjda najusviranija ritam sekcija ovih područja, na što etno nadogradnja sjeda kao šlag na tortu otkrivajući bit Kriesa kao susret svjetova tradicijske kulture i najsuvremenijih glazbenih strujanja. Već je od prvih taktova otvaranja naslovnom pjesmom s aktualnog albuma bilo jasno da je pred nama večer u kojoj ćemo čuti Kries u najboljem izdanju u dugo vremena.

Najveći dio setliste čini materijal s posljednjih dviju spomenutih ploča i čini se kako je ista trenutno usavršena s kombinacijom starijih koncertnih favorita kao što su “Lepi Juro kries nalaže” ili “Zora” s novijima koji za njima uopće ne zaostaju. Iz vremena otprije trenutne postave ostale su tek “Moj Javore” i frenetična “Zumba” koja je zatvorila sinoćnji nastup u medleyju koji je plesao od bučnog kaosa do potpunog a capella smirenja. No, onima koji često posjećuju rituale koje Mojmir i ekipa dovoljno često održavaju, ovaj bi nastup mogao ostati najdublje urezan u pamćenje kao onaj na kojemu smo imali priliku okusiti ono što će uslijediti nakon albuma “Selo na okuke”.

Kries u MSU (foto: Monika Bračević/muzika.hr)

Već je u najavnoj konferenciji programa basist Konrad Lovrenčić nedvoznačno najavio kako obožavatelji neće morati još jednom živjeti u dugogodišnjem iščekivanju novog materijala kao što je to bio slučaj nakon “Kocijana”. Album je, saznajemo, u najvećem dijelu napisan, a u kojem bi smjeru mogao ići imali smo priliku čuti u jednoj od novih pjesama koja je izvedena, a zatim i ponovljena na bisu. Može se ustvrditi da je riječ o donekle atipičnom zaokretu u zvuk koji bi se najbliže mogao usporediti s onim neke partizanske koračnice, ali koji i dalje u sebi sadrži onaj element Kriesa koji možda nismo mogli uvijek precizno definirati, ali se otkrio upravo u riječima ove pjesme: “nerazumno, nenaučno”.

Većina onog što Mojmir i bend rade otima se razumskom i naučnom promišljanju, oni igraju na gut feeling koji ritmom i davnom melodijom automatski spaja slušatelja s njegovim idom isključujući naučeno u korist onog urođenog, a nesvjesno prisutnog u svim potomcima Slavena. Nije ni čudo da među publikom postoji nezanemariv broj ljudi koji gotovo da i ne slušaju ništa drugo osim Kriesa, jer to što dobivaju na njihovim ritualima ni ne treba tražiti nigdje drugdje. Sve je jasnije da ćemo ovaj bend u budućnosti spominjati ne tek kao vrhunski proizvod, već i kao blago svjetske glazbene baštine.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh