Nisu u krivu oni kriesoglavci koji pohode samo njihove koncerte tvrdeći da je riječ o najboljem domaćem bendu. Osobno ni jedan drugi bend nisam gledao toliku puta kao Kries i vjerojatno poslije svakog koncerta pomislim isto. A sada se u to imala priliku uvjeriti i mješovita publika u Jezerima na Murteru.
Otok Murter ovoga je ljeta pogodila solidna koncertna sezona. Mjesto Tisno na samom je početku kolovoza ugostilo doista jak festival Fuliranje na moru koji su imenima nosili prvoborci poput kao što su Urban, Darko Rundek i Goran Bare, a kroz cijeli srpanj i kolovoz odvija se i program koji je na društvenim mrežama prisutan pod nazivom Više rock ‘n’ rolla na obali mora, a održava se na četiri različite lokacije na otoku, a to su samo mjesto Murter, Tisno, Betina i Jezera.
Na potonjoj lokaciji održan je sinoć i koncert Kriesa, ujedno i vjerojatno najrokeskiji od koncerata u ovom programu, koliko god to neobično zvučalo. Dosad su se nizali nastupi bendova kao što su Songkillers i Silente, koje ni uz najbolju volju ne možemo prozvati rockom, a uslijedit će još i sastavi kao što su Brain Holidays, Nola i Ogenj. Ako je iz ovog društva nešto trebalo popratiti, to je svakako Kries, pa makar to bio i stopedesti report s njihovog koncerta na našem portalu.
Zanimljivo je gledati Kries u otvorenom okruženju poput glavnog gradskog trga u nekom priobalnom mjestu. Ovaj bend ima kultnu i rastuću sljedbu i Zagrebu i redovno puni klubove svojim obožavateljima koji ih vjerojatno do posljednjeg smatraju najboljim domaćim bendom. I pritom nisu u krivu. No, izmjestite ih u Jezera i među posjetiteljima naći ćete solidan postotak fanatika koji su doputovali na gažu s raznih krajeva obale, ali i cijelu masu znatiželjnika koje je privukao već ad hoc organizirani show gutača vatre koji je održan kao uvodna točka prije koncerta. Naći ćete tu i one barbe što ionako po cijeli dan sjede na tom trgu, zaustavljene prolaznike i strance koji će biti neplanirano nagrađeni najautentičnijim glazbenim susretom s hrvatskom kulturnom baštinom kojemu su se mogli ponadati na svom odmoru. I to potpuno besplatno.
Cijela ova mješavina posjetitelja ipak ostat će pogođena vatrometom zvuka koji pršti s pozornice, bilo od rokerske formacije (Erol-Koni-Levi) ili od etno divizije Kriesa koju čine lijerice Ive Letunića, gajde i diple Andora Végha i prodorni glas Mojmira Novakovića, kolovođe. Setlista je sinoć bila gotovo ista kao i ona kada smo zadnji put pisali o njihovom koncertu, a bilo je to prije dva mjeseca u sklopu Ljeta u MSU, pa neću ponavljati što i kako se sviralo, osim da se nova pjesma s nadolazećeg albuma koja zvuči poput koračnice, a kojoj još uvijek nismo saznali službeni naziv, ustabilila u repertoaru i ima sve predispozicije da postane jednim od nakoliko najvećih koncertnih favorita.
Bilo je zanimljivo gledati oduševljene posjetitelje, pogotovo one koji nisu bili svjesni čemu će točno prisustvovati kada Kries zauzme pozornicu. Kasnije su neki i prilazili bendu da im čestitaju i priznaju da su upravo sudjelovali pravom rokerskom događaju u moru brojnih tek odrađivanih gaža. U prvim redovima našao se i jedan očito u glazbenom smislu nedovoljno pismen svat koji je svom drugu prokomentirao kako mu bend pomalo zvuči poput Thompsona. Nisam htio pokvariti večer u strpljivom ispravljanju zbunjenoga mladića, ali pogrešniju konstataciju o nekoj glazbi vjerojatno nisam u životu čuo – zamijeniti panslavensko ritaulno pročišćenje s petparačkim nacionalizmom i tisućljetnu tradiciju s rodoljubljem iz birtija i kladionica!
Dok ovaj mrzitelj svega tuđeg iz Čavoglava zagovara ljubav prema etnički čistoj domovina unutar njezinih granica, Kries nas podsjeća da smo svi došli iz istog plemena puno prije nego smo pokršteni i razdjeljeni tim istim granicama. Kries razara granice, pa čak i izričito pjevaju o tome. Doduše u jednom od svojih rijetkih stihova prevedenih na engleski, ali ne bi niti trebao razumjeti strani jezik da shvatiš poruku iz njihovog ophođenja. Ako govorimo o Kriesu kao eksplicitno hrvatskom glazbenom proizvodu, onda je to, za razliku od onog Thompsonovog, jedno istinsko hrvatstvo na koje možeš biti ponosan. Ali opet, i mnogo je više i općenitije od toga.
Vidi mene, raspravljam s nepoznatim prolaznikom iz publike koji ovo nikad neće pročitati.