Bez obzira što su slijedom (ne)prilika bili moralna vertikala u devedesetim godinama dvadesetog stoljeća, pomalo se u medijskom prostoru u stranu stavlja kakav su oni bili bend. Najtočniji odgovor na to pitanje daje reizdanje live albuma ‘Gratis Hits-Live’. Objavljen prije 20 godina ‘Gratis Hits’ je snimljen u pulskom klubu Uljanik, povodom 18. rođendana sastava.
Vjerojatno niti jedan sastav u povijesti rock i punk muzike s “ovih prostora” nije dobio toliko toga što nije htio kao što je to KUD Idijoti. Čitajući o njima, njihova razmšljanja i izjave mi djeluju kao da bi odmah dali sav svoj kultni status neokaljanih prvoboraca, golem ugled, respekt kod kolega za to da živimo u, uvjetnom rečeno, “normalnom društvu”, gdje se može živjeti od svog rada, gdje se ljude poštuje, gdje su svi pred zakonom jednaki, gdje nema građana drugog reda, sumnjivih bogataša, gdje riječ “uglednik” nije sinonim za izraz “potencijalni stanovnik zatvora u budućnosti”.
Bez obzira što su slijedom (ne)prilika bili moralna vertikala u devedesetim godinama dvadesetog stoljeća, pomalo se u medijskom prostoru u stranu stavlja kakav su oni bili bend. Najtočniji odgovor na to pitanje daje reizdanje live albuma “Gratis Hits-Live”. Objavljen prije 20 godina “Gratis Hits” je snimljen u pulskom klubu Uljanik, povodom 18. rođendana sastava.
Iako će neki reći da su KUD Idijoti svoj kreativni zenit dosegli na nekom od studijskih albuma (što nije netočno, osobni favorit je “Megapunk”), ono po čem će se Idijoti pamtiti su (ipak) koncerti i kontakt s publikom u nekom prostoru gdje znoj isparava, miriše po pivu, pleše se pogo, i publika pjeva s napaljenim bendom koji se ljulja između potpune sviračke discipline i neobuzdane radosti jer su Saša, Tusta, Dr.Fric, i Ptica ovjekovječeni dok su radili nešto što su najviše voljeli – pjevali svojim fanovima u svom gradu u klubu koji nosi ime po firmi koja je hranila velik dio Pule.
Da parafraziram jednu od njihovih najpoznatijih pjesama, svaka fontana sreće je bila premala za njih, u odnosu na to koliko su uživali na sceni. S ove kolekcije se cijedi znoj, strast i kilometri koje su Idijoti prešli koncertirajući. Sva ona putovanja od nemila do nedraga u vidu promocije svoje muzike sad su im se vratila natrag, zvuče poput muzičkih komandosa, spremnih da sviraju bilo gdje i da garantirano zabave, informiraju i educiraju publiku. To je planirana dobitna kombinacija za KUD Idijote, pri čemu je muzika ispala spontan izraz bunta i veselja. “Gratis Hits Live!” ima šmek propupalog tinejdžera koji je tek otkrio da se nepravdi može i suprotstaviti, kao i sentiment kućnog tuluma na kojem su ionako svi susjedi, pa nitko neće zvati policiju. Iz ove perspektive to izgleda kao labuđi pjev najpoznatije postave Idijota, uskoro su Dr. Fric i Ptica otišli iz grupe, ostali su pjevač Tusta i glavni autor Sale Veruda, došli su novi-stari članovi Bucolini i Dejo.
Manje je poznata anegdota da je ugovor s Idijotima za kuću Helidon potpisao Boris Bele iz Buldožera bez da ih je uopće čuo. Pragmatičaru Beleu je već bio dovoljan signal što su Idijoti u Beogradu prodali 600 karata i to mu je već bio znak da sastav valja i da će imati publiku, tako da se može zaključiti da su koncerti bili i ostali najjači adut koji su Idijoti imali u svojim kartama.
A za poštovatelje ove velike grupe, možda jedine u Hrvatskoj koja bi mogla nositi slogan “the only band that matters” nadamo se da je ovo samo početak serije reizdanja ostalih diskografskih projekata KUD Idijota.
Ocjena: 8/10
(Dancing Bear, (1999.), 2019.)