Bilo je nemoguće odbiti poziv u Makedoniju na novi susret najvećeg jazz vokala u posljednjih dva desetljeća i big benda koji je od njihove posljednje suradnje na Zagreb Jazz Festivalu postao Nacionalnim jazz orkestrom.
Skopje je grad koji je lako pamtiti kao gastronomsku meku ili grad u sjeni tzv. Ratnika na konju s još tisuću drugih novoizgrađenih spomenika u centru, ali ja ga pamtim najviše po divnim, toplim ljudima koji će te uvijek izgrliti i ugostiti kao davno izgubljenog brata. Isto tako Skopje ima izraženu tradiciju na polju jazz glazbe sa Skopje Jazz Festivalom koji više od 40 godina vodi impresario Oliver Belopeta koji je u grad doveo neka od najvećih imena glazbene povijesti kao što su Ray Charles, Ornette Coleman, Herbie Hancock i mnogi, mnogi drugi.
Osim velikog broja solista i manjih sastava koji djeluju na tamošnjoj jazz sceni, Makedonija ima i izvrstan big bend, prethodno poznat kao Udruženja jazz muzičara Makedonije koji je država sad uzela pod vlastito krilo i od njega stvorila Nacionalni jazz orkestar na čelu s direktorom Gocetom Stevkovskim i pod dirigentskom palicom Džijana Emina.
Ova skupina usviranih uglavnom mladih muzičara predstavila se i zagrebačkoj publici na pandemijskom izdanju Jazzga kad ih je direktor festivala Dražen Kokanović upario s jednim od najboljih vokala današnjice, čovjekom kojeg se unazad 20 godina redovno bira za najboljeg jazz pjevača, posljednjim croonerom stare škole Kurtom Ellingom. Teško je bilo odbiti priliku svjedočenju novom susretu Ellinga i makedonskog big banda, ovog puta na domaćem terenu orkestra, pa sam s ostatkom Jazzg tima uskočio u zrakoplov koji nas je u ponedjeljak odbacio do Skopja.
I Kurt je imao stići ranije i održati probu s bendom dan prije koncerta, ali zbog neugodnosti koju je pretrpio na rodnom tlu stvari su se zakomplicirane te je iz zračne luke dojurio izravno na generalnu probu u Makedonski nacionalni teatar na kojoj je brzinski proletio kroz materijal, što samo govori o fenomenalnoj pripremljenosti muzičara, kao i Ellingovoj nevjerojatnoj sposobnosti komunikacije s njima i prenošenja svojih zamisli kroz par kratkih opaski, a zatim na samom nastupu kroz poneki pokret rukom.
Sam koncert otvorio je orkestar instrumentalnim brojem “Hay Burner”, da bi im se Elling priključio sa “Steppin’ Out” Joea Jacksona i odmah se stvorio ugođaj Las Vegasa iz doba kad je na pozornici tamošnjega Sandsa pjevao Frank Sinatra u pratnji Counta Basieja i njegovog orkestra. Čut ćemo, naravno i još Basiejeve glazbe na koncertu osim spomenute uvodne skladbe, kao i onu drugih velikana bigbendovske glazbe poput Dukea Ellingtona (zanimljivo je odbarana “I Like the Sunrise” iz njegove “Liberian Suite”), zatim filmskih klasika poput “Hallelujah, I’m a Bum” iz kojeg smo čuli “You Are Too Beautiful” Richarda Rodgersa i Lorenza Harta čiju su slavnu verziju snimili i pjevač Johnny Hartman i John Coltrane na svom zajedničkom albumu.
Spominjanjem Coltranea dolazimo i do najzanimljivijih točaka koncerta, onih u kojima Elling dokazuje zašto već desetljećima nosi titulu najboljeg pjevača. Naravno da i u “croonerskom” materijalu svojom silinom glasa i zavidnim scat dionicama dokazuje da je koplje iznad velike većine svih ostalih vokalista, ali najviše vrhunce doseže izvedbama kompozicija koje izvorno nisu namijenjene pjevanju. Tako je na melodiju nedavno preminulog gorostasa Waynea Shortera napisao velik komad teksta o duhovima predaka “They Speak No Evil”, a takav eksperiment čuli smo i u izvedbi “Resolution”, drugom stavku Coltraneovog duhovnog remek-djela “A Love Supreme”.
Teško je riječima opisati kakva je vokalna sprema potrebna za jednu takvu izvedbu, a još teže koliko to fenomenalno zvuči. U naredne dvije godine trebala bi biti objavljena studijska snimka takvih aranžmana na novom albumu koji Elling priprema, a dotad će ova izvedba ostati urezana samo u sjećanju nekoliko stotina ljudi koji su ispunili Makedonski nacionalni teatar kao jedna od najvećih vokalnih bravura kojima smo imali priliku svjedočiti na ovim prostorima. “Da smo samo ovo čuli večeras, isplatio bi se put do Skopja,” šapnuo sam Kokanoviću za vrijeme pljeska koji je uslijedio.
Naravno, bilo je tu i mnogo drugih točaka koje bi se trebalo izdvojiti, među njima ponajviše briljantnu “Nature Boy” Edena Ahbeza koju je proslavio Nat King Cole, a koju je Elling izveo kao baladu uz minimalnu pratnju, a zatim tekst ponovio još dvaput u ubrzanoj verziji u kojoj je posebno briljirao orkestar u punom zamahu. Elling je konstantno hvalio sastav i to ne iz “Kurt-oazije”, već iskreno zadivljen, vrlo uspješno izgovarajući imena solista te više puta istićući kako je to “VAŠ Nacionalni orkestar” na koji “možete biti vrlo ponosni”.
A to je nepobitna činjenica u koju ćete se sigurno uskoro moći uvjeriti na njihovim gostovanjima u hrvatskim gradovima. A vjerujemo da nećemo morati predugo čekati ni na povratak njihove kombinacije s Kurtom Ellingom, pogotovo ako se pita Kokija, kuma ove suradnje koji nam i dalje dovodi “samo najbolje od svjetskog jazza”.
Za kraj veliki shoutout svim divnim ljudima koji su nas pozvali u Makedoniju; Gocetu, Džijanu, Oliveru i Nenadu i legendarnom Gluvom kučetu. Vratit ćemo vam se prvom prilikom slaviti stara i nova prijateljstva, jer ako smo na ovom izletu usvojili nešto, to je ono što nam je pjesmom poručio i sam Kurt: “The greatest thing you’ll ever learn is just to love and be loved in return.”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
