Kyuss Lives! u Tvornici – zid stonerske buke

Kyuss Lives! je sinoć u napunio Veliki pogonu Tvornice kulture i priredio bučan i moćan nostalgičarski stonerski trip u devedesete.

Kyuss Lives! u Tvornici kulture (Foto: Nino Šolić)

John Garcia, Josh Homme, Brant Bjork i Chris Cockrell okupili su se 1987. u Palm Desertu u Kaliforniji, zagrmili snažno i nešto kasnije objavili EP Sons Of Kyuss, nakon čega se ime grupe svelo samo na Kyuss, a pričao o stoner rocku započinje 1990. kad se spomenutima priključuje Nick Oliveri.

Da je Kyuss kojim slučajem nastao u Seattleu bio bi svrstan u grunge, ovako bili su pripadnici heavy metal scene iz koje su unovačivali i najviše publike, ali je s vremenom postalo jasno kako je to što su do 1997. snimili i izvodili nije bio ni metal ni grunge, već nešto između. Termin stoner rock koji evocira na vremena sedamdesetih kad su rock dinosauri dugačkim hipnotičkim soloima i rifovima bacali publiku u trans nekako je savršeno legao uz ono što je Kyuss izvodio, nakon čega je iznikao jedan sasvim novi pravac u glazbi.

Za Kyuss je zanimljivo i to da je bio embrionalna faza grupe Queens Of The Stone Age u kojoj su kasnije svi članovi prethodno bili u Kyussu. De facto se dogodilo da je jedan bend mijenjanjem svojih glazbenih vidika promijenio i ime, što i nije rijetkost u svijetu rocka. Najpoznatiji primjer su New Yarbirds koji su kasnije promijenili ime u Led Zeppelin, a slično se može gledati i na At The Drive In i The Mars Voltu.

Kako svaki bend u svom kreativnom odjelu često ima i nepomirljive karaktere iz čije opreke i izvire kreativnost, tako su u Kyussu iskre frcale između pjevača Johna Garcie i gitariste Josha Hommea. Stvari se između njih nisu slegle ni nakon 15 godina, već se jaz produbio u ožujku ove godine kad je Homme otišao na sud i tužio Garciu i bubnjara Branta Bjorka za protupravno iskorištavanje brenda i prevaru konzumenata tj. publike, jer se očito ne slaže s iskorištavanjem imena Kyuss na način kako je Garcia to započeo lipnju 2010. prvo kao John Garcia Plays Kyuss, te pet mjeseci kasnije kao Kyuss Lives! kad se njemu i Bjorku pridružio Nick Oliveri.

No i pored parničenja, Kyuss živi, u što se u srijedu uvjerila i hrvatska publika koja je dupkom ispunila Veliki pogon Tvornice kulture u kojoj je uz snažne i glasne emocije došla uživati u zvuku ovih heroja američke off scene. Zvuk je uistinu bio moćan, možda premoćan, bass frekvencije su osjetno udarale u pleksus, kao što su visokotonci Garcijinog glasa parali mozak. Sabijanje zraka, tutnjava, ralica buke… sve to bi mogli biti epiteti ovog koncerta koji je započeo ‘u glavu’ pjesmama „Hurricane“, „One Inch Man“ i  „Gardenia“ koje se ujedno mogu smatrati i vrhuncima s posljednja dva albuma grupe „Welcome To Sky Valley“ i „…And The Circus Leaves Town“.

No nakon toga tutnjava s pozornice je rijetko kad oscilirala. Pretvorila se u neprobojni zid i tu se mogla osjetiti prva manjkavost projekta Kyuss Lives!, a to je nedostatak dinamičke gradacije i raznolikosti koju je netom prije toga na istoj pozornici i više nego solidno demonstrirao domaći stoner bend Stonebride. Bez obzira na to koliko je mlađi dio publike frenetično prihvatio Kyuss Lives!, ipak je bilo očito kako nije riječ o grupi koja u ovome trenutku može kreativno ponuditi nešto zanimljivije od Queens Of The Stone Age, niti djeluje u tom smjeru. Možda će zagriženi fanovi reći kako za tim nema potrebe jer je prošlost bila dovoljno plodna i da je sad vrijeme da se ubiru plodovi minulog rada, ali nikada se do sada nije pokazalo dobrim kad jedan rock bend odluči biti cover priča samog sebe. Jer to je uvijek samo gaža, bez obzira o kojem se stilu ili kultnom imenu radilo.

Možda su najsvježiji primjer koji idu u korist toj tvrdnji okupljanje Soundgardena, Van Halena i Black Sabbatha koji i pored velikih (a neki i sramotnih) problema ponovnih susreta rade na kakvim-takvim novim albumima. Tražeći kreativne, a ne samo novčane razloge, okupljanja i time rizikujući i testirajući težinu i vrijednost, ali istovremeno i dugoročnost reuniona. Stoga ako Kyuss Lives! nastavi djelovati u ovim okvirima hermetično zatvorene priča koja je po svoj logici stvari završila 1997. godine, možda tužba Josha Hommea kao njenog nekadašnjeg najkreativnijeg kotača ipak ima smisla. Jer pored svih sinoćnjih nostalgičarkih tripova Kyuss i Kyuss Lives! su dvije potpuno različite stvari.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X