L.H.D. ‘Off The Grid’ – Sisak opet ima jako rock ime

Na samom kraju 2019. i početku pandemijske 2020. godine sisački trio L.H.D. predstavio se singl izdanjem ‘Boiling Water, Dreamy Girl’ / ‘ This Caramel Should Cover The Earth’, ubrzo potom i s ‘Blue Umbrella / Green Voodoo’, a sad je došlo vrijeme za prvi dugosvirajući uradak.

L.H.D. ‘Off The Grid’

L.H.D., odnosno Lada Furlan Zaborac, Hrvoje Zaborac i Dinko Tomljanović, trio nastao nakon gašenja The Bambi Molestersa nastavlja tamo gdje je naš najpoznatiji surf rock bend stao. A stao je na proširivanju vizure jednog hermetičnog stila začetog sredinom XX stoljeća. Surf je kod L.H.D.-a tek jedan od začina zvukova prožetih psihodelijom, exoticom, soulom i garage rockom, dok naziv prvijenca sa sobom donosi i niz višeznačnosti.

„Off The Grid“, u prijevodu „Izvan mreže“, nekako je stari recept spomenutih Siščana, jer su uvijek radili ne osvrćući se na trendove, dakle uvijek su na neki način bili ‘iskopčani iz vanjskog svijeta’. Ono na što su nas naučili jest to da je ta njihova ‘iskopčanost’ uglavnom donosila zanimljive i kvalitetne rezultate. Pored toga i pandemijske godine su iskopčale cijeli globus iz niza uobičajenih ljudskih aktivnosti, a time donijele plimu histerije na svima nama poznatu internetsku mrežu, s koje se najzdravije bilo iskopčati (tko je mogao).

L.H.D. zvukom i pristupom odaju dojam da su se uspješno iskopčali upravo s te mreže globalne histerije. „Off The Grid“ je u tom smislu ‘vanmrežno utočište’ i predstavlja onu vrstu albuma ‘kakvi se više ne snimaju’.

„Off The Grid“ se tako može odnositi na sve i ništa, traži li se neki motiv ili uporište u današnjem društvu. Glazbeno gledano, to je u 2022. godini filigranski biser u kojem glazbenici promišljaju skoro isključivo u kontekstu glazbe i kroz glazbu. Glazba je za L.H. D. cilj, a ne sredstvo. Kreiranje ambijenta spasonosnog utočišta od svakodnevnog ludila doima se kao njihov prvi kreativni imperativ, a drugi je da je sve to trebalo napraviti organski (kako su oduvijek radili) i od svih nedostataka učiniti prednosti.

U press materijalu se spominje pucketavi zvuk lampaškog pojačala Magnatone gitarista Dinka Tomljanovića kao prepoznatljivi pečat tog ugođaja, no daleko više od toga je Tomljanovićev osjećaj za teme, pasaže i doziranje zvuka u triju u kojem je on postao najeksponiraniji. Upravo taj sineastični Dinkov talent u kojem zvuk kao da postaje i slika jest glavni adut L.H.D.-a. Uz sve situacija njegovo muziciranje se danas doima puno zahtjevnijom, nego u vrijeme djelovanja Bambi Molestersa, jer jedno je kad je bend pogonjen s dvije gitare, a sasvim drugo kad je tu samo jedan šesterožični instrument. Dakle, na Dinku je tu ogroman teret, a on ga nosi izuzetno prirodno i neopoterećeno – poput ribe koja pliva u vodi. Ne nazire su tu ni trunčica eventualnog ‘ego terora’, već više nešto kao ljubavni odnos spram glazbe – neverbalna komunikacija koja kao da se morala dogoditi jer je došla vjerojatno nenametljivo.

U toj priču su Lada i Hrvoje ritam sekcija koja s Tomljanovićem intuitivno funkcionira cijeli jedan životni radni vijek zbog čega „Off The Grid“ u sebi nosi glazbu kao jedinu poruku. Mislim, bilo je to jasno i s objavom prvog 7′ singla „Boiling Water, Dreamy Girl” / “This Caramel Should Cover The Earth“ u prosincu 2019., ali s albumom kompletna slika sjeda daleko blistavije.

L.H.D. dakle nisu neki ‘odgovor’ bivšem bendovskom kolegi koji je pored grupe The Strange aktivan i u jednom sličnom projektu s mlađim glazbenicima, već je to najprije rezultat spontanog ulaska Lade, Hrvoja i Dinka u prostor za probe. Kako je glazba tekla iz njih nekad, tako teče i sad. U jednakoj mjeri ‘iskopčana s mreže’ i u jednakoj mjeri posvećena zvučnim putovanjem u neka druga vremena i neke druge predjele.

Prvo takvo putovanje predstavlja „Tzar Of Prematura“ (ujedno i najavni video singl albuma) u kojem već sam naziv nosi oksimoronsku vic-konstrukciju obzirom da je u istu ravninu stavljen pojam cara, što bi trebalo sugerirati na veličinu, i istarsko mjesto Premantura kao posljednje naselje prije nego li se zaputite prema rtu Kamenjaku. Tko god bio „Car Premanture“ (ako je nekome posvećeno), jasna je i poruka koja se odašilje ‘carskom pozicijom’ u mjestu koje simbolično predstavlja točku razgraničenja između ljudi i prirode. Ima u svijetu puno takvih točki, ali tko god se od Premature zaputio kamenom cestom prema kraju ‘istarskog svijeta’ jasan mu je taj pojam. S te točke kreće i duh albuma „Off The Grid“ – ‘carsko iskopčavanje iz jednog i ukopčavanje u drugi svijet’.

Slijedi je od već prije poznata skladba „Blue Umbrella“, a treba dodati da su i svi ostali dosadašnji singlovi uvršteni na album, tj. „Green Voodoo“, „Boiling Water, Dreamy Girl“ i „This Caramel Should Cover The Earth“. Sve spomenute su gotovo nanizane jedna iza druge u prvom dijelu albumu, osim „This Caramel Should Cover The Earth“ za koju se već i s objavom nastupnog 7′ moglo naslutiti da nema bolje za zatvaranje albuma.

Kao što je kazano, album je otvorena stilska igra. Pored surfa (kojim jako odzvanja i „Stage Bomb“) prisutni su mnogi elementi utkani u fino tkivo boutique rock pristupa. Take će „Saturday Valentine’s with Lulu“ i „Koala Dingo“ donijeti i natruhe zvuka The Doorsa, zahvaljujući klavijaturama Svena Pavlovića iz Sunday Studiosa koji je sudjelovao i kao pridruženi član tijekom snimanja, dok će „Black Mask“ odjeknuti kao neki zagubljeni biser s psihodelične scene San Francisca iz sredine 1960-ih.

L.H.D. se pokazuju posebno jaki u sporogorećem baladnom ozračju. Teško se odlučiti je li bolja „Blue Umbrella“, „I Wanna Be This Song“ ili „This Caramel Should Cover The Earth“.

Uz spomenutog Svena Pavlovića na albumu gostuju i Arimati Jutila iz finske grupe The Flaming Sideburns, kao i Nacho Rompantondo iz argentinske surf atrakcije Los Freneticos, a produkcijski je sve zapakirano u predivni vintage plašt iz kojeg izlaze ogoljene i minuciozne baršunaste svevremenske gitarske melodije. Sve miriše na ‘analogiju’ od prve do zadnje sekunde, bez trunke ‘digitalije’. „Of The Grid“ zbog toga spada u albume za koje više ne vjerujete da se snimaju u današnje vrijeme, jer već s prvim slušanjem osjećate da je i promišljan na onaj stari način – da ostane, za sva vremena.

Jedan od onih koji vas može nenametljivo pratiti u svemu što radite, jer komunicira na onaj stari arhetipski način s vašim ušima – kao iz vremena kad nije postojao šum mreže.

Ocjena: 9/10

(Dirty Old Label, 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X