Laibach u Tvornici – audio-vizualna elegija Zaratustrinih riječi

Laibach su u petak u ispunjenoj Tvornici kulture predstavili svoje djelo ‘Also Sprach Zarathustra’.

Laibach u Tvornici kulture (Foto: Vedran Metelko)

Show najuspješnijeg slovenskog glazbenog izvoznog proizvoda došao je kao kulminacija jučerašnjeg tmurnog dana u kojem kiša nije prestajala padati. Gotovo kazališna atmosferičnost u kojoj su se elementi teatra izmjenjivali s masivnim industrial zvukom. Mračno, turobno i teško.

Zaratustrin labuđi pjev nad čovječanstvom odlično pristaje Laibachu koji se zaputio u možda najkompleksnije i najzamršenije poglavlje svoje karijere. Simbolike u okolnostima stvarnog života i podizanju što fizičkih, što psiholoških zidova između zapada i istoka, zapada i juga, bogatih i siromašnih itekako ima u onome što je sinoć prezentirala ova grupa. Jedna velika i teška elegija koja je u točno dva sata kovitlala emocije publike u odličnim izvođačkim uvjetima.

Zvuk je bio izuzetno glasan i moćan, a video projekcije na nekoliko visećih platna efektno su učinile od Tvornice kulture nesvakidašnju video galeriju trodimenzionalnog ugođaja koji se odvijao po točno zacrtanom scenariju, što je svakako pridonosilo prohodnosti glazbenog ugođaja kreiranog za predstavu Matjaža Bergera prema tekstu Friedricha Nietzschea, i koji se, eto, ‘oteo kontroli’ i postao nova točka vizije Laibacha.

Laibach u Tvornici kulture (Foto: Vedran Metelko)

Album „Also Sprach Zarathustra“ izveden je u potpunosti u prvoj polovici koncerta i to istim redoslijedom pjesama od uvodnih „Ein Untergang“ i „Ein Verkündiger“ do posljednje „Vor Sonnen-Aufgang“. Drugi dio bio je također pažljivo birano glazbeno putovanje u atmosferi i nije odskakalo od „Also Sprach Zarathustra“ filozofije, bez obzira što je publika možda htjela čuti i neke evergrine benda. No navikli smo da je Laibach nepopustljivi glazbeni stroj i da njegove koncepcije treba ispoštivati do kraja.

Tako je album „WAT“ iz 2003. dobio solidnog prostora uklopivši se s pjesmama „Anti-Semitism“ i „Hell: Symmetry“, ali je izostavljen dosadašnji koncertni adut „Tanz Mit Laibach“, a svoje mjesto je pronašla i „Le Privilege Des Morts“ s albuma „Kapital“ iz 1992. godine, dok su s početka karijere bile neizostavne „Brat moj“ i „Ti, ki izzivaš“, da bi bis pripao pjesmi „Bossanova“ i obradi Blind Lemmon Jeffersona „See That My Grave Is Kept Clean“ nakon kojih su se upalila svjetla u dvorani dok je trajao gromoglasni aplauz tijekom kojeg se čak i uvijek namršteni Milan Fras lagano osmjehnuo i dao gestu da publika zaplješće i sebi predstavljajući potom poimence članove benda.

Laibach u Tvornici kulture (Foto: Vedran Metelko)

Naravno, njegova vokalna izvedba tijekom koncerta bila je besprijekorna, ali je savršena bila i Mina Špiler, gotovo nestvarna u zahtjevnim vilinskim vokalnim izvedbama koje uvijek kao da udahnu dušu nemilosrdnom i monstruoznom glazbenom stroju kakav je Laibach kad ga za mikrofonom predvodi Fras.

Ukratko, grupa je i više nego uspješno uklesala Zaratustrine riječi pred zadovoljnom zagrebačkom publikom.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X