Lana Del Rey objavila je svoj osmi studijski album, drugi u ovoj kalendarskoj godini – ‘Blue Banisters’.
Kad je izašla “Arcadia”, prvi single s novog albuma Lane Del Rey, odmah mi je bilo jasno kako će novi materijal biti gotovo pa ravno suprotan prethodniku “Chemtrails Over The Country Club”. To se u neku ruku i pokazalo točnim, atmosferski i aranžerski u ključnim trenucima na ploči novije numere odudaraju od onih sada manje novih, a ako se uhvatimo albuma u smislu kakve koherentne cjeline vidimo da nastavak “Chemtrailsa” nije bilo plan, niti opcija. Možda je upravo to glavni “problem” mogućeg ulaska u novu eru “nečega”, pošto je evidentno kako je to bila jedina stavka pri ulasku u nove pjesme – “nemoj da se drže kao one ranije”.
Nema smisla dalje uspoređivati ta dva albuma. Iz priloženog je vidljivo da je Elizabeth Woolridge Grant dočarala dva potpuno različita stanja uma – i jedini zajednički nazivnik može im se naći u autentičnosti datog trenutka, da ne govorimo stalno o iskrenosti. S druge strane, slušajući album može se steći dojam kako ovo nipošto nije kup pop komada pisan da bude “dubok” ili “profinjen”. O idejama, kao i manjku istih da se razgovarati, stavljajući na klackalicu upravo ta dva albuma koja se ne isplati uspoređivati.
Iako je podosta apstraktno govoriti o osjećajima, glazba je tu da se osjeća. Ako se vodimo tim ključem onda nije suludo ustvrditi kako “Blue Banisters” zapravo nije iduća stanica u karijeri, ni poglavlje na kojem se valja malo zadržati, već nekakav međuprostor; onaj iz kojeg se mora što brže izaći kako bi se otkrio smjer u kojem treba ići.
Prethodnik je ponajviše stavljao naglasak na lomljenje plastičnih barijera u raskošnim aranžmanima, i iako trenutni album ima takvih trenutaka, s njima se nije išlo do kraja. Da se iščitati kako tu apsolutno izostaje niti vodilje, autorske vizije koja slušatelja drži za ruku. Nisam siguran koliko su to atributi čije se izbivanje može konkretno kritizirati, ali ono što se moglo čuti ranije u ovoj kaotičnoj godini je postavilo standarde na jedan sasvim novi, viši nivo. Nebo i Zemlja u gotovo svakom smislu, uz pokoje dobacivanje bez naročitog smisla – no “Chemtrails over the Country Club” je nešto najbliže ikakvim granicama što nam može poslužiti kao orijentir.
Nastavno na ideju o vakuumu, obzirom na prosječnost onoga što nam je ovaj put posluženo, nemoguće je prognozirati što dolazi sljedeće. Nejasno je što je ispred subjekta, ali ono što je iza njega trebalo bi tamo i ostati iz puno i previše razloga. U maniru istinske pop atrakcije, nadajmo se da će se iznova slomiti zvono mediokriteta.
Ocjena: 6/10
(Interscope / Polydor, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
