Autori dokumentarca o frontmenu Motorheada nisu se previše trudili teoretizirati o Lemmyjevoj veličini i važnosti, jednostavno su uzeli kameru u ruke i svjedočili nesvakidašnjoj svakodnevnoj rutini jedinstvenog rokera.
Nikakve sumnje nikad nije ni bilo – Ian Fraser “Lemmy” Kilmister utjelovljenje je rock and rolla. Bio je to i dok je po engleskim klubovima svirao sa The Rockin’ Vickers, prvim britanskim bendom koji je sredinom šezdesetih nastupio u Jugoslaviji. Bio je to i kasnije, kada se priključio kultnom space rock bendu Hawkind, pa i onda kada se preselio u L. A. i postao lider Motorheada. To je i danas, kada u sedmom desetljeću života dane i dalje najradije provodi uz Jack i kolu, kutiju Marlbora, nezaobilaznu dozu speeda i videoigrice.
Redatelji dokumentarca „Lemmy“ Greg Olliver i Wes Orshoski, koliki god fanovi bili, na vrijeme su shvatili da ne moraju previše vremena trošiti na teorijsko objašnjavanje o kakvoj se veličini radi, bilo je dovoljno samo kamerom pratiti Lemmyjevu svakodnevnu rutinu kako bi i najneupućenijima postalo jasno zašto se kroz cijeli film suptilno provlači pitanje: „Kako je moguće da je Lemmy još uvijek živ?!“
Film se samo usputno bavi spoznajama do kojih prije ili kasnije dođe svatko tko se u životu imalo okrznuo o Motorheadove albume: Lemmy svira bas onako kako to ne radi nitko na svijetu, njegov položaj vrata u odnosu na mikrofon nitko ne može izdržati duže od pet minuta, Motorhead je u svijetu heavy metala daleko najutjecajniji bend, iako Lemmy s pravom cijeloga života objašnjava da njegova muzika s metalom nikakve veze nema… „Lemmy“ prikazuje skromnog i samozatajnog okorjelog rokera, koji živi u iznajmljenom stanu prepunom kolekcionarske gvožđurije iz svih mogućih ratova. Prikazuje rokera u čijim stavovima, ponašanju i životnom stilu nema ni trunke glumatanja, koji nakon silaska s pozornice ne ulazi u Porsche i ne ide u nekakvu otmjenu vilu na Beverly Hillsu, kojemu je rock and roll doručak, ručak i večera (mada, kako se čini, taj nikad ni ne jede).
Lemmy u kameru ne progovara puno, a kad progovori neizmjerno je duhovit. Želite li ga sresti, svratite do Rainbow bara u L. A.-ju, gdje svakog dana nekoliko sati provede na rubu šanka uz omiljenu videoigricu. Želite li s njim snimiti duet, samo ga lijepo zamolite. Želite li autogram i fotku, može, ali tek kad na ekranu ispred njega zasvijetli „game over“. I nemojte ga nazivati nacistom, ma koliko god kukastih i malteških križeva pobrojali u njegovu stanju. To ga ljuti. Ponosno će ispred vas stati u uniformi njemačkog vojnika (njih najviše voli „jer su najljepše“) i reći vam da „kakav je on to nacist kad je spavao sa šest crnkinja“. Kad smo već kod seksa, Lemmy jasno i glasno u filmu demantira da je spavao s preko dvije tisuće žena. Ta brojka, prema njegovu izračunu, jedva da prelazi tisuću.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Mg0mjnFkeqw[/youtube]
Fanovska zamjerka dokumentarcu Ollivera i Orshoskog odnosi se na premalo koncertnih snimki, iako se „Ace of Spades“, „Overkill“, „Bomber“ i ostali hitovi razliježu preko cijelog filma. Autori su se, što se Lemmyjevog radnog mjesta tiče, koncentrirali na backstage, njegove opsesije s gluparijama (poput buljenja u raspjevanu ribu na zidu ili gledanje crtića u tour busu) prije i poslije koncerta, na opservacije Slasha, Davea Grohla, Iana Scotta ili Jamesa Hetfielda te na njegov odnos sa sinom Paulom, koji je poveća dobronamjerna budaletina.
Kako je, dakle, Lemmy preživio nekoliko desetljeća drogiranja, alkoholiziranja, neurednog života i nebrige za vlastito zdravlje? Jedini odgovor koji ovaj dvosatni film nudi jest da je gospon Kilmister medicinski fenomen. Štiti ga bog rock and rolla, s tim da postoji velika mogućnost da je Lemmy, a to će potvrditi gotovo svaki obožavatelj Motorheada, utjelovljenje tog boga osobno. Dave Grohl u filmu kaže: „Zajebi Keitha Richardsa i svu tu ekipu koja je preživjela šezdesete, a danas spavaju s manekenkama u otmjenim hotelima u Parizu i tako održavaju svoju rokersku reputaciju. Znate što Lemmy vjerojatno u ovom trenutku radi? Pije negdje svoj Jack i kolu i stvara novi album.“ Jer, da ponovimo, Lemmy ne živi poput rokera, Lemmy jest rock and roll.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
