Leonard Cohen ‘Thanks for the Dance’ – posljednji ples na kraju ljubavi

Unatoč nepovjerenju kojim su mu neki a priori prišli, pjesme s ‘Thanks for the Dance’ vrijedan su dodatak Cohenovom opusu, a unatoč kratkom trajanju koje ne dobacuje ni pola sata i ‘out take’ prirodi materijala, u konačnici čine album vrijednijim od nekih koje je izdavao u razdoblje prije smrti.

Leonard Cohen “Thanks for the Dance”

Svega nekoliko dana prije nego nas je prije tri godine napustio, veliki majstor stiha Leonard Cohen nam je uručio svoj dar za rastanak u obliku divnog albuma “You Want It Darker”, kolekciji pjesama o krhkosti života otpjevanih glasom čovjeka na izmaku snaga. Taj album je producirao Adam Cohen, Leonardov sin, koji je za vrijeme snimanja zabilježio i mnoge druge očeve ideje, skice, nacrte i recitacije od kojih je odlučio kreirati i prvi (i navodno jedini) Cohenov posthumni album koji se sad nalazi pred nama u obliku ploče “Thanks for the Dance”.

Kada je Adamova namjera objavljena, mnogi su joj obožavatelji prišli s dobrom dozom opreza. Zašto, pobogu, petljati s ostacima i možda nedostojnim djelom narušiti ostavštinu prethodno tako dostojno okrunjenu vrhunskim finalnim albumom? Nije mnogo utjehe nosila ni vijest da će u krojenju glazbenoga ruha za preostale Cohenove recitacije sudjelovati zvjezdana ekipa u kojoj se ističu imena poput onih slavnoga producenta Daniela Lanoisa, da će prateće vokale pjevati Damien Rice i Feist ili da će jednom Becku biti uvaljena drombulja. Sve je moglo vrlo lako završiti kao šibanje mrtvog Cohena i unovčavanje zadnjih kredita slave velikog umjetnika. Ali nije.

Da je “Thanks for the Dance” mnogo više od toga postaje jasno čim čujemo uvodne tonove laúda Javiera Masa čiji je zvuk toliko oplemenio Cohenove nastupe uživo nakon povratničke turneje. Riječ je o pjesmi “Happens to the Heart”, najavnom singlu koji donosi plejadu stihova punih vrckastog naboja koji autora predstavlja u naponu forme. Kao i na ostatku materijala, Cohenov je glas ovdje sveden tek na sugestivni šapat, a sva melodija iz njega već je odmakla, ali on prepušta ritmu i melodiji riječi da od ovih recitacija učini pjesme.

Dok se sljedeća “Moving On” lirski vrti u krug i ne donosi suviše iznenađenja, već u sljedećoj “Night of Santiago”, Cohen se vraća receptu koji je krajem osamdesetih iskoristio na pjesmi “Take This Waltz” s hvaljenog albuma “I’m Your Man”, a to je korištenje prevedenih stihova slavnoga španjolskog pjesnika Federica Garcíje Lorce u vlastiti  rad. Ovdje Masov flamenco izričaj posebno dobro sjeda, tvoreći pravu zvučnu kulisu za ovu priču o nevjeri jedne žene s Ciganinom na obali rijeke.

Ako “Night of Santiago” prepisuje lirski koncept iz “Take This Waltz”, iz iste pjesme glazbeni recept preuzima naslovna pjesma, “Thanks for the Dance”. Bečki valcer s istaknutim pratećim ženskim vokalima i lirskim referencama na sam ples koji njiše cijelim putem zvuči kao nešto što smo već možda čuli, čak možda i u boljem izdanju, ali ponovno donosi dovoljno lijepih pjesničkih slika da ovu pjesmu učini bitnim dijelom sadržaja ploče koja po njoj nosi ime.

“It’s Torn” je nastala u suradnji s Coenovom ključnom konspiratoricom u pjesmotvorstvu, Sharon Robinson, te osim još jednog niza divnih stihova albumu doprinosi i finom minimalističnom zvučnom teksturom. “The Goal” je pak prva od dviju minijatura čije trajanje ne premašuje dvije minute, a nakon nje slijede još dva bisera. Prvi je “Puppets” kao jedno od najboljih ostvarenja na albumu čiji posmrtni korak prate crkveni zborovi dok Cohen pripovijeda o lutkarskoj prirodi života i smrti, rata i holokausta kao motiva kojemu se Leonard u posljednjim godinama u više navrata vraćao. Druga je “The Hills”, još jedan pogled s kraja životnog puta na svu strast i divlju prirodu postojanja koju pjesnik za sobom ostavlja.

Finale je ostavljeno za minimalističnu recitaciju “Listen to the Hummingbird” u kojoj nas Cohen upućuje da radije osluškujemo zakone onoga što bi Spinoza nazvao deus sive natura nego njegove stihove o žudnji i strasti. No, mi bismo rado zamijenili sve kolibriće i leptire svijeta za još jedan Cohenov povratak.

Na koncu, unatoč nepovjerenju kojim su mu neki a priori prišli, pjesme s “Thanks for the Dance” vrijedan su dodatak Cohenovom opusu, a unatoč kratkom trajanju koje ne dobacuje ni pola sata i “outtake” prirodi materijala, u konačnici čine album vrijednijim od nekih koje je izdavao u razdoblje prije smrti. (“Popular Problems”, tebe gledam!)

Ocjena: 9/10

(Columbia/Legacy 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X