Let 3 na Regiusu – zašto je još uvijek dobro čuti ‘Izgubljene’?

Na Jadriji pored Šibenika jučer je započelo drugo izdanje dvodnevnog festivala Regius.

Let 3 (Foto: RDD)

Dan nakon što je u zemlji zavladala euforija jer nam je kreditni rejting unaprijeđen iz katastrofalnog u užasni, Šibenik je zatvorio svoju rekordnu festivalsku sezonu. Više od dvadeset festivala u ljetnim mjesecima za grad koji je donedavno važio za dosadan i zaboravljen, nije popravilo kreditni rejting Šibenika, ali je vratilo u grad dobru glazbu i prateće urbano raspoloženje. Regionalni glazbeni festival Regius na kupalištu Jadrija je, dobrano popunjen, okončao glasnu i svirkama prenatrpanu sezonu.

Zvijezde prve večeri bili su Let 3, rutinirana, programirano provokativna i uvijek rado viđena skupina Riječana, čija se set-lista nije mijenjala godinama. Sa svim mogućim performansima tijekom godina, svih onih brnjica, babinih kuraca i živih pičaka, sami su sebi sunovratili pankerski identitet i postali cirkuska atrakcija za onaj dio publike koji ne kopa previše po glazbenoj prošlosti. Zato je šteta ako je ovčje krzno prebačeno preko leđa Prle, Mrlje i njihove dječice, danas nekima zanimljivije od „Ne trebam te“, vrhunskog mračnjačkog komada s čuvenog prvijenca, izvedenog sinoć na otvaranju koncerta.

Medley posložen od „Fuck Famiglia“, „El Desperada“ i „Vjernog psa“ još uvijek jasno i glasno potvrđuje da se ispod naslaga svjetlucajućih kostima i dlakavih prsiju, iza čepova u guzicama i učestalog kreveljenja, i dalje krije grupa koja je prije više od dvadeset godina ime stekla stavom i punkom, a tek onda gluparijama. Ipak, još od kada su se krajem osamdesetih u „Fluidu“ Ace Kostadinova valjali u blatu po improviziranom košarkaškom igralištu, bilo je jasno da Let 3 nikad neće biti bend koji će mirno stajati i pristojno odsvirati svoje. U takvu se viziju puno godina kasnije idealno uklopilo „Bombardiranje Srbije i Čačka“, album kojim su Let 3 konačno svoju provokativnu vizualnu komponentu pretvorili u akorde.

No, „Izađi mala“, „Omađijaj me“ i slične frankeštajnovske tvorevine, izvedene i sinoć pred šibenskom publikom, su nakon prvotno izazvanog šoka, s vremenom izgubile na primamljivosti i duhovitosti. Sada to uglavnom zvuči kao silovanje iz zvučnika, nimalo prohodni dijelovi koncerta, koje nekako treba preživjeti do spasonosno pjevne „Drame“ ili „Profesora Jakova“.

„Izgubljeni“. To je onaj dio karijere svakog uspješnog benda, kojeg članovi nadrastu, presazriju, napreduju, odu drugim smjerom, ali nikada ne naprave bolju pjesmu od one – prve. Odnosno, naprave puno boljih, ali im se to ne priznaje. Zašto je „Izgubljene“ uvijek dobro čuti, i po tisućiti put? Zato jer je prva. Jer je prejednostavna, sirova, neuglancana, ne mudruje, sa svoja tri akorda udara u naše najzabačenije predjele mozga, s lakoćom budi mladenački buntovni duh. I funkcionira u svim vremenima. Od jedan do četiri, pa opet ispočetka. Jesmo li zbilja izgubljeni ili se samo volimo tako osjećati? Nije bitno, bilo ju je dobro čuti sinoć na Jadriji, po tisućiti put. Polusatni teror bizarnog miksa regionalnih napjeva isplatilo se izdržati.

Na Regiusu je sinoć nastupio i Marčelo s Filterima (sori Marčelo, bila je utakmica), vidjeli smo i vrhunski nastup nepretencioznog i rasplesanog Antenata te razigranih makedonskih Superhiksa. Večeras su na rasporedu Krankšvester, Kawasaki 3P, Atheist Rap i Brkovi.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X