Da kojim slučajem postoji kladionica u kojoj se može kladiti koji će prostor u Zagrebu postati koncertno mjesto sezone, vjerojatno bi oni rijetki, koji bi se iz vica kladili na AKC Mediku (uz to, još i dvorište Medike) postali milijunaši, ako bi uopće takvih bilo. No eto korona je promijenila sve u trenu, pa tako i koncertne trendove dokle god je lijepo vrijeme. Ovog petka ‘it’ koncert su u tom prostoru priredili Let 3.
Tako je nakon prošlotjednog premijernog nastupa Psihomodo popa u tom preuređenom dvorištu za koncertne zgode, sinoć isto tako premijerno nastupio i riječki Let 3 kojem je to ujedno bio i prvi zagrebački koncert u ovom postkarantenskom periodu.
Autor ovih redaka se više ne sjeća točno kad je Let 3 prvi put primijenio „stars on 45“ praksu nizanja svojih udarnih hitova bez pauze jedan za drugim u skraćenim verzijama kad promjena obično dolazi nakon prvog refrena, no u petak se ta strategija činila dobrom za ‘razbijanje leda’ – da se svi stignu prilagoditi uvjetima ‘s konja na magarca’. Za neke je to bila večer ispunjena reminiscencijama – prema nekim davnim lo-fi ljetnim underground festivalima ili zlatnim danima Palacha – u kojima je je glazba Leta 3 bila i ostala čvrsta poveznica, ili bolje rečeno soundtrack koji mnoge od nas prati kroz život.
Uglavnom, ‘razbijanje leda’ krenulo je s „21 Century Schizoid Man“ obradom legendarne pjesme King Crimsona čiji tekst i naslov odlično korespondiraju sa sadašnjošću da bi se na nju lančano nadovezale „Ne trebam te“, „El Desperado“, „Fuck Famiglia“ i „Vjeran pas“ prije nego li je Prlja izustio prvo „Dobra večer, ljudi!“ Valjda kao da i sam ne vjeruje u okolnosti, a potom s bendom opet uronio u rafalne rifove i refrene i to ‘odmah u glavu’ s „Kontinentio“ i „Profesor Jakov“, a potom u ‘čekićanje balkanskog primordijalnog sklopa’ s „Mala soba“, „Mamne baneta“ i „Izađi mala“ da bi to podvukli „Šabanovom himnom“ „Dijete u vremenu“.
Dakle u ugođaju bio je to povratak na period izlaska albuma „Bombardiranje Srbije i Čačka“ kojim su se ovi Riječani tada opako sprdali na društveno i političko jednoumlje – nešto po čemu na neki način odišu i ova vremena posebnih okolnosti. No nakon „Dijeteta u vremenu“ se sve nekako otvorilo. Nestao je grč. Valjda je Prljino spontano inzistiranje da publika okrene dva kruga a capella refrena svima otvorilo čakre, posebno onaj dio o zajedničkom starenju.
„Živjela korona!“, ispalio je tako blesavo u mikrofon frontmen Leta 3, kao da je morao izustiti nešto takvo kako bi zaokružio misao nabrajanja ponašanje ljudi, koje je još do jučer bilo pomalo bizarno za povezati s ovim našim ‘rokerskim svijetom’. „Kuhamo ajvare i humuse, gajimo pomidore, koji kurac?“, čudio se tako Prlja, ali i uveseljavao prisutne prije nego li je opet krenulo rešetanje sa „Sokol“, „Omađijaj me“, „999“, „Izgubljeni“, „Riječke pičke“ i „Drama“.
Ni u samom finalu nisu Riječani popuštali stisak, niti je publika htjela da taj stisak popusti. A u toj situaciji su kao naručene došle „Ero s onog svijeta“ i „Kurcem u čelo“ čime je završio službeni dio koncerta. „Nafta“ je na bisu donijela euforiju nespojivu sa svojim baladnim ugođajem, a dodatno ‘ulje na vatru’ dolio je Mrle kad se ‘dočepao’ mikrofona i ‘oderao’ „Ženu varam“. „Tazi tazi“ se činila kao oproštaj u toj neobičnoj koncertnoj noći, jer je sat pokazivao 21.58, a sve je trebalo biti gotovo zaključno s 22.00 sati. Kad je organizator sa strane dao bendu znak da ima prostora za još jednu pjesmu, čakre su se još jednom svima otvorile uz „Sam u vodi“.
Kao da je ta pjesma bila karika bez koje nije mogao završiti koncert, genijalni broj za dugo otpuštanje energije, ali i punjenje njom. Bila mi je to jedna od rijetkih prilika kad sam gledao Mrleta kako je okrenuo leđa publici i žmureći ‘udisao i izdisao’ turobnu atmosferu te genijalne pjesme s početka karijere grupe. Bilo je upravo u tom detalju jasno koliko je uistinu genijalna gledajući basistu i vođu sastava kako uživljen u nju ‘puni baterije’ na samom kraju koncerta. A možda je duboko proživljavao i stihove, jer koliko god se toga mijenjalo, izgleda da je konstanta da smo više-manje ‘sami u vodi i zavaljani u blato’. A ta pjesma je upravo takva da vam u trenutku izvođenja ne daje priliku da mislite na išta drugo.
Po ugođaju gledano, bio je ovo možda i najbolji koncert ove sezone u dvorištu Medike. Inspektori su bili, za sve one koje zanima taj dio. A jesu li pisali kaznu? Vrag će ga znati.
PS: Odoh sad kuhati ajvar.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
