Liam i Squire imaju zajedničku kemiju, zbog čega bi, ako nastave s ovim projektom, u narednim godinama možda i mogli snimiti nešto zaista vrijedno.
Prije sada skoro već 12 godina., točnije u srpnju 2012., stajao sam među 75.000 raspamećenih obožavatelja The Stone Rosesa prateći prvi od tri povratnička koncerta grupe u njihovom rodnom Manchesteru. Toga nastupa u Heaton Parku zasigurno ću se zauvijek sjećati, kao i uvjerenja da će Ian Brown, Mani, Reni i John Squire ponovno snimiti nešto veliko, usporedivo čak i s eponimnim prvijencem koji je obilježio ne samo njihovu, već i kasnije generacije britanske glazbe. Nažalost, sve što smo od njih dobili bile su dvije osrednje pjesme, nakon čega je postalo jasno da su po tko zna koji put u svojoj karijeri propustili šansu.
Povijest se, naime, u slučaju Stone Rosesa stvarno ponavlja – uspjeh debija i znameniti koncert pred 27.000 ljudi na Spike Islandu “proslavili” su ne radeći ništa skoro punih pet godina, a kada je drugi album, također vrlo dobri “Second Coming”, konačno izašao u rekordnom su se roku i raspali.
Squire se bez Browna i ekipe muzikom bavio tek usputno s prilično razočaravajućim rezultatima, posvetivši se svojoj drugoj velikoj ljubavi – slikarstvu. Iz glazbene hibernacije na sveopće je iznenađenje nedavno ipak odlučio izaći, i to rame uz rame s nekadašnjim obožavateljem Liamom Gallagherom. Ono što se na papiru činilo kao zadovoljavajuća utjeha svima koji se i dalje ne mogu pomiriti s činjenicom da ta dva slavna mančesterska benda više ne sviraju, u praksi se pokazalo da baš i nije tako.
Album, jednostavno nazvan imenima njih dvojice, nije debakl, čak ni nešto pretjerano loš, već je samo običan, ispunjen pjesmama koje vas neće iritirati dok ih slušate, ali biste mogli imati nemalih problema zapamtiti ih.
Referentne točke su očekivane – ima tu rokerskijih Beatlesa i izvorne britanske invazije, Facesa te glam veličina tipa Slade, dok je John donio riffove u stilu Led Zeppelina, povremeno čak i Jimija Hendrixa (“Love You Forever“, “Mother’s Nature Song“). Zahvaljujući tome, dobar dio materijala nalikuje ili na “(What’s the Story) Morning Glory“ ili na “Second Coming“, nešto manje i na ostatak njihovih opusa, ali najdalje dokle bi, primjerice, blues “I’m a Wheel“ i “Raise Your Hands“ uspjele dobaciti su B-strane ili “outakeovi“ spomenutih izdanja. Iznimke su eventualno “Mars To Liverpool“ sa svojim catchy refrenom, psihodelija “Just Another Rainbow“ pa i autoironijom protkana “I’m Bored“. I one, međutim, zvuče dosta slabašno ako ih postavite uz “Slide Away“, “Live Forever“, “Love Spreads“ ili “Made Of Stone“.
Uz ovih deset pjesama ipak je vezana jedna dobra vijest, a to je da Liam i Squire imaju zajedničku kemiju, zbog čega bi, ako nastave s ovim projektom, u narednim godinama možda i mogli snimiti nešto zaista vrijedno. Te nade prepustit ću drugima, moja očekivanja Stone Rosesi su, kao i njihov gitarist i većinski autor, iznevjerili već previše puta.
Ocjena: 6/10
(Warner, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
