Riječki alter metal bend Father progovorio je za naš portal o ljubavi prema Beatlesima, zašto za album treba pet godina, kakva je korist od poznanstva s frontmenom Iron Maidena i koja je najlošija karika Fathera.
Father je ime koje ne samo na riječkoj sceni ponosno brani boje heavy metala. Grupa iza sebe ima dva cijenjena i uspješna albuma, turneje po Velikoj Britaniji i poznanstvo s Bruceom Dickinsonom koji ih gura u svojoj radijskoj emisiji na BBC-u. No pored toga domaći mainstream medijski prostor tradicionalno nema ni sluha, ni prostora za ovakav bend koji bi po svemu navedenom trebao biti u fokusu. A kako za sada stvari stoje razne bižuterije će i dalje imati prednost pred pravim vrijednostima. Mi ipak gledamo svjetlije u budućnost, pa smo se potrudili porazgovarati s onima iza kojih će ostati nešto kvalitetno.
Na novom albumu „One Eon“ obradili ste pjesmu „Eleanor Rigby“ The Beatlesa. Obzirom da ste glazbenici mlađe generacije i usmjereni na alternative metal, koja je poveznica? Tko je zakačen na Beatlese, jesu li nečiji roditelji imali presudni utjecaj na to?
Father: Beatlesi su neizmjerno zanimljiv band, za svakog onog tko se bavi muzikom, bilo metalom, hip hopom ili jazzom, može ih se voljeti ili ne, ali činjenica je da su nepresušni izvor inspiracije već desetljećima. U bandu ih svi volimo i poštujemo, neki više, neki malo manje… Čiji roditelji nisu bili zakačeni na Beatlese?
Zašto baš „Eleanor Rigby“?
Father: Kako je ta pjesma u originalnom aranžmanu odsvirana isključivo na gudačkim instrumentima, palo nam je na pamet napraviti nešto dijametralno suprotno od onoga što rade recimo Apocalyptica. Prva zamisao je bila da se sve te dionice odsviraju samo na gitarama i basu, bez bubnja. Taman u to vrijeme, naši dragi prijatelji iz The Beatles Revival Banda (s kojima danas djelimo i bubnjara) su nas pozvali kao goste na slavljenički koncert desetogodišnjice banda, i tada je tek „Eleanor Rigby“ zaživjela u današnjem ruhu.
Imali ste respektabilnu turneju po britanskom otoku i tamo vas je publika dobro prihvatila, jeste li razmišljali o eventualnom preseljenu, ili je Rijeka presudno mjesto za vašu inspiraciju?
Father: Pa razmišljali smo. dDa, prošlo nam je kroz glavu, i super je gore, stvarno, ali Rijeka nam je ipak mama, a i vjerovali smo da se može sve to kvalitetno odrađivat i od doma, što je donekle istina. Ipak je idealno preseliti se na lice mjesta. Nikad ne reci nikad.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=4lLBuDaoJNg[/youtube]
Ipak je vaš fan i Bruce Dickinson. Smatrate li da to trebate više iskoristiti, ili je već i to za vas dovoljno?
Father: Tom se činjenicom jako ponosimo, a sad, kako i koliko je koristimo ne znamo… Vjerovatno ako se proslavimo i obogatimo na račun Brucea Dickinsona, to će bit taman dovoljno da kažemo kako smo to fino iskoristili. Za sad smo popili po koju pivu i ljubili se sa dvije djevojke i jednom pudlicom na račun toga.
Pitam vas to stoga što je vaš izričaj temeljen na engleskom jeziku i kako je Hrvatska još uvijek nepovoljni teren za građenje karijere na taj način, a opet postigli ste puno u odnosu na domaću metal scenu koja je uglavnom većini medija nepoznata iako tu ima dosta kvalitetnih grupa. Kako objašnjavate taj entuzijazam obzirom da smo kao tržište uglavnom označeni kao crna rupa?
Father: Glazba je jedan medij van jezičnih barijera, pogotovo ova kojom se mi bavimo, ljudi koji vole tu vrstu muzike vrlo dobro barataju engleskim, a i odrasli su na stranim bandovima, kao što puno grupa iz Skandinavije ili Njemačke i Italije stvara na engleskom, a veliki su i vani i doma tako se ni mi nismo previše brinuli oko toga, dapače, u prvim pregovorima sa diskografom jedini naš zahtjev bio je materijal zadržati na engleskom. Probali smo mi i na hrvatskom, ali to jednostavno nije zvučalo kako smo htjeli.
Što vas drži? Koja je esencija Fathera?
Father: Drži nas volja za svirkom, druženjem i prijateljstvo. To bi bila naša esencija. Ovisnici smo o svirci, stageu i cesti. Dalje>>