Kako svi putevi vode u Rim, ljetno hodžošaće prosvjetara-gastarbajtera na ferju u domovini svelo se na festivalske putešestvije čija je pohabana, posoljena i istočkana mapa upućivala na antičku prijestolnicu, no u zadnji je čas prekrižena u korist Otoka, nekadašnje provincije, današnjeg centra kulture i bljutave hrane.
Kod nas nova niskobudžetna aviokompanija Vueling i sistematični Putoholičari.com provocirali su novčanik još od lipnja ponudama letova prema Rimu gdje se na ljetnoj turneji našlo i ime dinamičnog jazz kolektiva Snarky Puppy. No prevagnuše pomicanja u datumima nabrijanih štenaca na Otoku gdje su upućivali i neke prijateljske veze i činilo se logično nakon Soundwavea, engleskog festivala za Engleze, poletjeti dok su boje na festivalskim narukvicama postojane, a low-cost aerodromi u krugu pajdaša s priobalnim viksama. Regeneracija redom ćevosa, redom inćuna, redom domaće žeste, kvašenja pod dalmatinskom stinom i um je dovoljno podložan sugestiji, pa nimalo low-cost povratna karta Ryanaira za pravac Zadar-London (Stansted) u noćnom deliriju biva kupljena virtualnim parama. Već sljedećeg jutra naptrnjača napunjena tek donjim vešom, majicama na kulen (hvala, čika Stevo), E.A.Poea, Cherkeze, Sheldona, mjuzom i knjigama Dona DeLilla i Tima Wintona letjela je put kišnog otoka među nepravilno preplanulim Englezima uvaljenih u žuto-plava sjedala aviokompanije, obilježenih žuto-plavim trakicama sa Soundwavea.
O festivalu u Tisnom govorilo se i po slijetanju kada se horda fragmentirala po double-deckerima, čak i do Bethnal Greena – zaboravljene četvrti danas mladih i uspješnih poslovnjaka. Ondje se u viktorijanskoj zgradi smjestila i skrovita galerija IMT stanovite Lindsay Friend – poslodavke mlade mi prijateljice-profesorice povijesti umjetnosti na usavršavanju. U sparnom, sterilnom pozadinskom prostoru galerije kolegica tapka po tipkovnici zajedno s prividno rahitično-anoreksičnom neurotičarkom pored koje se na prozorima prepredeno šulja gola mačka Cordelia željna zraka i sunca. Cordelia se izvija među predimenzioniranim zaslonima dvaju Macova između kojih je smještena urna njezinog kremiranog brata Sebastiana. On je preminuo tri tjedna ranije i za njega su održane karmine.
U tijeku su bile pripreme za kvazi-performans samoprozvanih ekscentrika Londona nad čijim se tobož uvrnuto-estetičkim onaniranjem hinjeno dive hipsteri zavinutih brkova i brada, urešenih tratinčicama, dok sve različite djevojke izgledaju jednako skrojeno u camdenskim ready-made dućanima hipsterštine. Manjak tolerancije prema pretencioznom učitavanju materije u ideje bez supstanci motivirale su me na praktičnost i ugodu: kupovinu tjednog Oystera – univerzalne karte za javni prijevoz od otprilike 410kn (38 funti tjedna karta i 5 funti za karticu prema tečaju 9,81) i istraživanje onoga što je voda nanijela na Regent’s Canalu ispruženog uz Viktorijin park.
Zamućeni kanal obljubljuju plutajući hipijevski domovi, svojevrsne lutajuće stijene iz vladavine Čelične Lejdi. Vječno u tranzitu, brodice-kuće evociraju neku romantičniju i bezbrižniju Englesku danas svedenu na mrvice na vodi koje obgrljuju izbljedjeli ciglani kosturi kombinata, pogona i postrojenja. Dalje>>