Kako svi putevi vode u Rim, ljetno hodžošaće prosvjetara-gastarbajtera na ferju u domovini svelo se na festivalske putešestvije čija je pohabana, posoljena i istočkana mapa upućivala na antičku prijestolnicu, no u zadnji je čas prekrižena u korist Otoka, nekadašnje provincije, današnjeg centra kulture i bljutave hrane.
Danas u jeku multikulturalizma i kozmopolitizma bez supstance, oslonac grafiterima jasno odvojenih od strogo i konzervativno uređenog susjednog Viktorijnog parka što ga budno prate lakoma oka bogatog pejzaža kamera. No kamere ne zabilježavaju mirise što donose ih bujice ljudi udružene, a zatim po bojama i linijama podijeljene do konačnih odredišta u mozaičnoj košnici gdje ironično stvoriše svoje enklave. U njima na britanski, carski način novim titrajima tranzita nude okus svijeta iz kojeg pobjegoše trbuhom za kruhom u centar Imperija. Avaj, kruh, hljeb i pogača što peku je u Monarhiji što samu sebe pojela je, istog su okusa kao i većina ostale hrane pod jezikom umrtvljenog solju i prženim uljem kojima London odiše. Sva sreća, pa pubovi poslužuju industrijske čvarke, pa se provincijalac barem nakratko može veseliti doticaju sa svojim ruralnim, dinaridskim porijeklom koje poistovjećuje s uprženom svinjskom kožicom. Jel, kao dio njegove etničke kuhinje.
Krajolici etničkih kuhinja razlikuju se u ambalaži, no u Engleskoj sve istog je okusa i ispire ga se obilaskom besplatnih kolosalnih muzeja što Viktorija i Edward Sedmi te nasljednici sazdali su ih od uzurpiranih tekovina svojih kolonija, ali i svjetova u koje u svom vremenu nisu uspjeli penetrirati. Danas tobož osviještena i dobro strukturirana kulturna svijest Engleza sitnom čovjeku nudi ono što mogao je u dvorištu gledati, svoju povijest ukiseljenu u engleskim teglama i stavljenu na besplatno kušanje. No svaka degustacija ima pozamašnu participaciju; proviziju naplaćivanu stoljećima. Periferija ostaje periferija, kmet ostaje kmet i kad je u centru, pa je u Londonu jasno vidljiva klasna i rasna podjela gradske svakodnevice: sekundarne i tercijarne djelatnosti uglavnom su raspodijeljeni na etničke i rasne manjine, dok se u tehnopolisnom dijelu grada prešetavaju bijeli muškarci u crnom.
Oni su skloni poslijepodnevnom i večernjem ‘ubijanju’ u pubovima, pa ih prolaznici u sitne sate zgužvane i delirične skupljaju po ulicama i šalju kućama u crvenim double-deckerima. Isti dabldekeri čine krvotok Westminstera – centra besmislene monarhije, srca kraljevske obitelji s kojom se Britanci senzibiliziraju kao američki trailer-trash s Kardashiankama. Slikavaju, naslikavaju i fotkaju im palaču plaćenu leđima njihovih predaka, što prekomorskih, što otočnih, nabacuju selfije sa svojim teleskopskim produžecima za kamere, kineskim I <3 London majicama i Starbucks bućkurišima u ručicama. Nekolicina turista opčinjenih akumuliranim bogatstvom Krune dolazi s Camdena u majicama na V-ja i pozira podno Big Bena, ne shvaćajući otužnost i kontradiktornost svog pomodarstva čime doprinose tom zapadnjačkom mehanizmu nametanja simulacije bez materije gdje se esencija iz lijenosti ignorira.
Guy Fawkes danas je samo simpatična karikatura pod kojom se krijemo za tweetove i instače za vrijeme izlaska na ulice (doduše, u Hrvatskoj čak ni to) ne bi li se potvrdili kao osviješteni akteri protiv tog redovito prozivanog liberalnog kapitalizma. No usred glavne ulice što završava na kružnom trgu Trafalgar postavljen je memorijalni zid Palestincima palima od izraelske ruke. Ukrašen mračnim porukama što ispisane su dječjim smrtima, zid ne privlači ničiju pozornost. Ništa popularno i atraktivno nema u njemu i mjesto sjećanja, postaje mjestom zaborava prije negoli je vatra na ratnom uporištu stala. Daleko od Instagrama, daleko od srca. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
