Lou Reed – prvi rock and roll estet

Za izvođače izvjesnog ranga treba tražiti ekskluzivne sintagme.

Lou Reed (Foto: Sony Music)

Tri su autora najuspjelije prihvatila Dylanov poziv na stvaranje pop glazbe s ozbiljnim literarnim pretenzijama. Leonard Cohen svojom pažljivom izgradnjom “tornja pjesme” koja odaje mnoge nordijski duge, strpljive i bolne noći introspekcije. Randy Newman maničnim role playingom karakterističnim za horizontalno mobilnog južnjaka. Napokon, Lou Reed i njegov istočni urbani cool. Lirika prožeta svakidašnjim gradskim iskustvom perverznog hipstera postala je tako jedna od tri škole (sve tri, naravno, židovske) ambicioznog pop autorstva kraja šezdesetih. Tri škole čiji je značaj danas samo još vidljiviji.

Ključna razlika između Reeda i njegovih ranijih heroja, briljantnih Brill Building židovskih nigerofila poput Jerrya Leibera ili Doca Pomusa, bila je u sloju New Yorka koji su poznavali. Za osvojiti studentska srca i studentske umove šezdesetih (i zadovoljiti vlastiti apetit za rubno) Reedu nije bilo važno posjećivati crne klubove (transgresija spomenutih ranijih generacija) već prodrijeti u bijelo art podzemlje. Seks, droge i nasilje koje je tamo zatekao i opisao golicali su maštu četiri desetljeća inspiriranih (i inih) sljedbenika.

Komunitarna idila LSD ekstaza zapadne obale tako je dobila odgovor u autističnom ushitu heroinskog ovisnika, tradicionalnoj njujorškoj hipster slici kojoj je Reed uspješno udahnuo novi život. Korespondentno, deklarativne ljubavne slobode hipi snova u Reedovoj verziji postaju pedantno seciranje svih potencijala pohote. Sadizam, mazohizam, snuff, transrodnost, transvestitnost, homoseksualnost, promiskuitet, sve ga je zanimalo i sve je nezaboravno opisao.

Zašto prvi rock and roll estet? Ranije proslavljeni boomer rock kandidati imali su drugačija emocionalna uporišta (za Dylana američki folk, za Jaggera vjerojatno engleski music hall), Reedov primarni referentni okvir uvijek je bio rock and roll. Tako dok su Dylan i Jagger morali “doseći” rock and roll, Reed je prirodno mogao krenuti u sljedeći kozmetički zahvat: avangardna previranja. Uvijek manje sugestivan performer od Jaggera (ili New York verzije: Davida Johansena), tražio je inspiraciju u čarobnim doo wop baladama možda i više nego u divljijim r’n’b žanrovima. Začudni obrat dostojan oca nastranog rocka.

Svi načini na koje je Lou Reed poseban mogu s godinama djelovati kao puki niz povijesnih koincidencija. Mogli bi, kada njegov opus ne bi ostajao bitno nenadmašen. Dream pop inovatori nikada nisu napustili kukuljicu „Sunday Morning“, dostojne nasljednike „I’m Waiting For the Man“ prodora moguće je naći jedino u samom Lexingtonu 125, više desetljeća goth previranja nije postaralo „Venus In Furs“ ni sekundu, „Sister Ray“ se priziva svaki put kada bijeli čovjek nabasa na solidan groove (Roadrunner, Hallogallo, Jenny Ondioline), rodne konfesije su više manje izlišne nakon „Candy Says“, „Rock and Roll“ ostaje jedno od triju najljepših ljubavnih pisama poslijeratnom popu uopće (zajedno s „Rock and Roll Lullaby“ i „Nightshift“) a nijedan bijelac nikada nije otpjevao uvjerljiviji doo wop od „I Found A Reason“ (pa ni sam Dion, Reedov uzor).

Solo karijera manje je uniformno neporeciva. Fanovi se opredjeljuju po instinktima: glam blockbuster „Transformer“, barokni mrak „Berlin“, metal travestija „Rock and Roll Animal“, The Greatest Album of All Time „Metal Machine Music“, the Eagles record! „Coney Island Baby“, prvi slavni boomer old fart rock album „New York“ ili pak nekrolog „Songs for Drella“. U fanovskom razdoblju instinkti su me odvukli k „Blue Mask“ i „New Sensations“, dvama albumima iz njegove povratničke faze u osamdesetima. Faze u kojoj je, nakon šizofrenih sedamdesetih, napokon počeo zvučati i pisati kao zreli velikan bez kompleksa. Snažan niz kulminirao je s „Ecstasy“, grozno naslovljenim i još gore grafički dizajniranim albumom koji je vjerojatno najsolidnije djelo njegove solo karijere. Snimljen na pragu sedmog desetljeća života. Još jedan od tih začudnih obrata. Terra levis.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X