‘Loud Like Love’ pati od suvremenog virusa dugovječnih bendova previše oslonjenih na stari zvuk toliko da im noviteti zvuče kao reciklirane zaboravljene B-strane ili neobjavljene singlice, a Placebo nije iznimka i sedmi im album rezonira prijašnjim izdanjima.
Među mainstream bendovima nesklonima podlijeganju trendovima i popuštanju pod pritiscima etikete Placebo je s najnovijim studijskim albumom „Loud Like Love“ eklatantni primjer jednog s čvrstim hvatom konaca u svojim rukama. Prije pet godina promijenili su bubnjara, godinu kasnije s njim snimili energično-progresivni „Battle For The Sun“, da bi nakon turneje uzeli trogodišnju pauzu tijekom koje je povratak među žice gitara i činele bio upitan. Placebo je dosegao magični broj sedam i u znaku broja otvorio se ponajprije najbližim poklonicima dosad najmekšim zvukom dosad.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=0KjxVdvqRzg[/youtube]
Na albumu „Loud Like Love“ značajnih stilskih promjena tipičnih za Placebo nema, no zaokret iz melankolije u weltschmerz jedna je od njih. Ipak, konstante, na sreću, ostaju konstante, pa Brian Molko ne mijenja svoj vokalni potpis zaokružen najdražim mu gitarskim distorzijama, ali trojka na „Loud Like Love“ previše tjera vodu na mlin lingvističkih klišeja, mlateći tako praznu slamu na trenutke i posrćući u banalno. Pritom gube na kredibilitetu stvaranom u dvadeset godina karijere, posebice gube na potvrdi autentičnosti i autonomije benda po dolasku sada već starog bubnjara Stevea Forresta, koji se na prethodniku „Battle For The Sun“ prije četiri godine pojavio po prvi put i Placebu udahnuo svježi duh. Možda su Brian i Stefan zapeli u devedesetima u strahu od nove promjene posebice na bojištu tekstova. Novi materijali lirski su nerijetko infantilni (naslovna „Loud Like Love“) i komični („Hold On To Me“), posebice kada se hrvaju sa sveprisutnim društvenim mrežama uz povremene svijetle trenutke (placebovski melankolična „Exit Wounds“ ili monumentalna „Bosco“).
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=aAlnBYEdb6Y[/youtube]
„Loud Like Love“ tako pati od suvremenog virusa dugovječnih bendova previše oslonjenih na stari zvuk toliko da im noviteti zvuče kao reciklirane zaboravljene B-strane ili neobjavljene singlice, a Placebo nije iznimka i sedmi im album rezonira prijašnjim izdanjima. Tako „Scene of The Crime“ odiše erom „Sleeping With Ghosts“, kao što su „Rob The Bank“ i „Exit Wound“ jasne refleksije mračnijeg i distorziranijeg albuma „Meds“. No to je odavno odabrana niša ispunjena (ponekad pretencioznim) patosom i zazorno-autoironičnim nihilizmom koji Placebu pristaje i dvadeset godina kasnije. Molko ove momente pronosi s jednakom lakoćom i odlučnošću u glasu zbog čega se slušatelj možda najslabijeg studijskog ostvarenja dosad može radovati testiranju ovih pjesama pod svjetlima reflektora i morem zvučnika i pojačala na već započetoj turneji benda.
Premda se Placebo nakon četiri godine publici obraća s prvim pop albumom u karijeri, ne treba „Loud Like Love“ osuditi na lomaču jer bend po sedmi puta pokazuje vjernost svome zvuku i album posvećuju istinskim poklonicima bez pretenzija na nove.
Ocjena: 5/10
(Universal, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
