Luka Belani u Zagrebu – geni, geni američki

Luka Belani, križevački kantautor s američkim glazbenim korijenima, pokazao je u Tvornici kulture da sve dobro što se o njemu priča ima i te kakvog pokrića.

Luka Belani u Tvornici (Foto: Tomislav Sporiš)

Nakon što je kolega Marko popratio koncert Luke Belanija u Šibeniku, red je bio da i mi iz zagrebačke podružnice pogledamo o čemu se radi, pogotovo uzmemo li u obzir da je u Šibeniku nastupio solo, dok je u Tvornici kulture, točnije u njenom Malom pogonu, uz njega zasvirao cijeli bend.

Luka je skrenuo na sebe pažnju s prvim albumom “B Side of My Mind”, dok je prošlogodišnji „Changin’ Chapters“ prošao jako dobro, naročito u kritičarskim krugovima. Pjevajući na engleskom zahvaćen je sličnom problematikom koja prati i ostale hrvatske bendove koji su se odlučili na taj korak (My Buddy Moose, Ruiz, Seven That Spells, Hemendex, Kimiko…), a to je puno teži put do publike na domaćem terenu. Istovremeno, otvaraju im se opcije izvan Hrvatske i to je ono što im, vjerujem, predstavlja snažan poticaj, jer su u mogućnosti prezentirati svoj rad širem krugu zainteresiranih zaljubljenika u glazbu.

Dosta je paralela povučeno između Luke i njegovih prekoatlantskih suvremenika, naročito John Mayera, a ja bih još tu spomenuo Kings Of Leon (u početku njihove karijere) s kojima sam uočio podudarnosti u nekim trenucima, s time da nikako ne mislim da se radi o svjesnom naslanjanju na njihov zvuk, već više o sličnom pristupu i čitanju rock klasika.

Polovica set liste ovog zagrebačkog koncerta se oslanjala na zadnji album, dok su ostali dio zauzimale starije pjesme, uz jednu sasvim frišku. Najviše su me dojmile: „Bring Your Love“, „Changin’ Chapters“, „Scars“, „Roundabout“ i „Drifter“. Koncert su završili u furioznom stilu s „Wolf Like Me“ od TV on The Radio.

U srednjem dijelu je bend otišao na kratki odmor da bi nam Luka pokazao i dijelić onoga što inače često radi u zemlji i inozemstvu, pa je sam uz gitaru izveo nekoliko pjesama uključujući Dylanovu „Don’t Think Twice, It’s All Right“, čime je odao počast jednom od svojih uzora.

Prateći bend je s Lukom surađivao na visokoj razini, odajući dojam da istinski guštaju izvodeći njegovu glazbu. Bubnjar i gitarist pojačavaju američki dojam svojim izgledom. Bez problema ih mogu zamisliti kao članove Fleet Foxes ili Band of Horses. Iako je Luka rekao da im je ovo tek treća proba, djelovali su vrlo uvjerljivo i sigurno. Tu i tamo su se malo tražili, naročito na krajevima pjesama, ali to nikako nije umanjilo izuzetno pozitivni dojam.

Luka je nekoliko puta tijekom nastupa zahvalio posjetiteljima, a bilo ih je osamdesetak, što su uopće došli na koncert po ovakvom vremenu (op.a. groznoj hladnoći i snijegu). Ne znam bi li situacija s posjećenosti bila bolja da su na snazi neki drugi vremenski uvjeti, ali sigurno je da ovaj mladić svojim radom i iskrenim pristupom glazbi to apsolutno zaslužuje.

Luka Belani u Šibeniku: Neopterećeni kantautorski biser

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X