Sinjska grupa M.O.R.T. o čijoj posenosti, autentičnosti i iskrenosti najbolje govori njena rastuća popularnost, koja se, usput kazano, odvija po njenim pravilima i neodstupanjima od vlastitih načela, 19. siječnja će s Partibrejkersima biti ‘udarni ešalon’ zagrebačkog festivala Brijačnica koji će se dva dana održavati u Boćarskom domu.
Može se reći da je jedno od značajnih pravila grupe M.O.R.T. to što ona ne poznaje sistem ‘prvog među jednakima’ kad su intervjui u pitanju. Možete ih ili dobiti svu četvoricu ‘u paketu’, ili niti jednog. Drukčije ne može. Kao i na koncertima. Tako je bilo i ovom prigodom. Dakle, Mile, Zvrk, Kikos i John ravno do dna za Ravno do dna.
Iskreno, nekako nisam vjerovao da ćete išta od ‘ratne trilogije’ s posljednjeg albuma, tj. pjesama „Lažna arkadija“, „Logor“ i „Olovni vojnici“ dati prostor službenih singlova, no ipak sam se prevario. Pred kraj godine za „Olovne vojnike“ je Rino Barbir snimio spot, taman za ova olovna vremena. Stoga, zašto, kako?
Mile: Zašto ne vjeruješ u nas?! Zašto? Baš zato što se to trebalo dogoditi, pustiti, prikazati! A Kako? E pa fino, druženje sa prijateljima sa puno smijeha i pod vrhunskim vodstvom Rina smo uspili dočarati naš “Gummo”. Niti malo cenzuriranu situaciju naše stvarnosti!
Nije da ne vjerujem, već znam kakvo je stanje u medijima za pustiti tako nešto u eter. Vama svaka čast na potezu.
Zvrk: To je zapravo “antiratna trilogija” i te tri pjesme su po meni kičma “Tužne Kocke” jer su neka vrsta predskazanja kako se tkanje ove ograničene stvarnosti može vještački isplesti do ludila u kojem živimo, uvijek na oprezu uvijek u strahu znači konstantno stanje niskih vibracija. Zato smo pokušali svojim malim doprinosom bar pokušat trgnuti ljude iz takvih sranja kojim su stalno bombardirani sa svih strana pogotovo iz medija, koji će recimo cenzurirat psovku i spot neće biti na televiziji al’ zato možete svaki dan pogledat masakr i huškanje na televiziji. To je vrhunac licemjerja.
Kikos: Rino se sam javio za snimanje spota. Nakon šta je presluša čitav album, “Olovni” su mu se najviše urezali. Hvala mu!
Vrte li se uopće „Olovni vojnici“ na televizijama, radijskim stanicama?
Mile: Koliko NE želite čuti? Ljudi obožavaju pjevati refren na koncertima, nekako ispunjava, čini mi se. Tako da glazba je došla u prave ruke.
John: Ne vrte, posebno ne u prosincu ha, ha. Ljudi na radiju i televiziji valjda vole čuti kako je sve divno i krasno, a ne slušat tamo neke bradonje kako jebu majku nekima tamo.
Zvrk: Koliko ja znam ne vrte al’ na Youtubeu ljudi izvrsno reagiraju. Skužili su poantu pjesme znači ‘ko hoće čuti može
Kikos: Hvala Radio Studentu. Mislim da su ostali pustili jednom ili nijednom. A i taj prvi put jer nisu znali šta puštaju.
Kakva je sad vaša praksa po tom pitanju, jer nedvojbeno je da je formatirana radijska strategija u neku ruku drugo ime za cenzuru u 21. stoljeću?
Mile: Sve je formatirano odavno. Neka, mi smo tu na prvoj liniji jebavanja majki i ponašanja “u skladu” sa “primitivnom” subkulturom. Censura na latinskom znači “procjena imetka”, jel’ trebam šta dalje reći?
John: Sapientis sat.
Zvrk: Ja ne pratim TV, a i radio rijetko slušam iz razloga šta nemam tamo što čuti ni vidjeti što bi mi duh uzdiglo ili me razveselilo, tako da mentalnu higijenu nastojim držati na višem nivou. Čast nekim manjim radiostanicama koje nemaju reklame i ne koriste taj nametnuti način izvještavanja. U zadnje vrijeme me oduševljava News Bar prime time YT kanal. To je jedini filter pravih informacija o tome što se zapravo događa, a usput se i nasmiješ, ljudi imaju muda. Jedno od značenja riječi cenzura u engleskom što Google izbaci je spiritual punishment pa se ti misli ha, ha, ha.
Postoji li uopće računica za angažirane glazbenike i bendovi u uvjetima kakvi su sada u ovoj našoj “Tužnoj kocki”?
Mile: Naša “Tužna kocka” je nasmijana. Vrijeme je takvo da ni ja koji obožavam tražiti glazbu ne stignem pohvatati sve, bendova ima na tonu. Dječije bolesti se događaju, ali vidi se napredak u zadnjih par godina. Naša je zemlja, pritom mislim na Balkan, hardcore do ivera, ako ne radiš nema kruha. Radi i vjeruj u šta radiš, doći će ono što želiš, ali polako.
John: Ma kakva računica, samo sviraj i to je to. Oćemo u Livno? Oćemo u Foču? Oćemo u Izolu? Oćemo u Konjevrate?
Zvrk: Vidi, čeprkamo nešto i živimo puno je lakše kad voliš to od čega zarađuješ, pa da je i manje, strast nadoknadi tu neku materijalnu oskudicu. Dok god je nama četvorici jednak užitak doć’ na probu i gledat svaki put iste ružne face i dokle god uspjevamo svak’ svoj ego držat pod kontrolom da se respektiramo i volimo, sve nam je moguće. Jebiga radi se o četiri snažne volje koje ako se dogovore postaju neumoljiva namjera, e s tim se onda ne da zajebavat.
Kikos: Mi nismo primarno angažirani glazbenici, nije nam to cilj. Bilo bi nam draže da pjevamo o tome kako nam je dobro. Ali nije tako, a mi ne znamo lagati. Preživljavamo kako god znamo, važno je da se bavimo onim što volimo. Kad bi se ljudi fokusirali na važne i nematerijalne stvari, onda bi većini bilo bolje i manje bi im love nedostajalo.
Planirate li još isti tretman dati pjesmama“Logor“ i „Lažna arkadija“?
Mile: Moramo!
John: Ne planiramo, ali bilo bi lijepo.
Zvrk: Tražimo neke nadahnute ljude dobrih namjera da rasturimo još ta dva spota. Kad se netko pojavi i javi snimit ćemo. Javite se, znamo da čitate ovo sad. Vidimo vas.
Na proljeće će biti dvije godine od objavljivanja vašeg drugog albuma „Tužna kocka“ koji vas je uistinu etablirao na sceni. Razmišljate li o nasljedniku?
Mile: Kako etablirao? Nasljednik će biti okrunjen ubrzo!
Pa prvi album je bio proboj, drugi je učvrstio poziciju.
John: A o čemu bi razmišljali? Misli se roje, riffovi se kuvaju, pjesme se bućkaju, nek’ još malo porastu pa ćemo ih izbacit iz kuće.
Zvrk: Meni je fascinantno kako je prošlo dvije godine od izlaska albuma, a on tek sada postaje aktualan. Ispoštovat ćemo “Kocku” do kraja. Ima još tu singlova, osobno se ne osjećam dužnim još ništa izbacivat. Muzičari pritisnuti tržištem konstantno moraju biti u oku javnosti i medijima, pa onda moraju radit albume jer eto kao prošlo je dosta vremena. Ili to, ili raditi skandale da se kao, eto, priča o njima. Meni je to sranje i to je neki obrtnički um izmislio, odbijam se pokorit takvoj logici. Nasljednik na materinjem će se pojaviti kad on odluči da je kucnuo njegov čas. Privijenac na engleskom jeziku nam je sad ono šta nas inspirira.
Kikos: Već sad imamo dovoljno materijala za dva koncerta, možda jednu ili dvije stvari ne volimo svirati jer su spore, ili nam ne zvuče jednako dobro kao ostale. Tako da ne vidim razlog za žurbu s novim materijalom, posebno ako se onda gubi kvaliteta i zapostavljaju neke pjesme koje su jake, a nisu dobile priliku kao singlovi.
Jel’ s protokom vremena lakše ili teže raditi na novim pjesmama?
Mile: Nama je uvijek lako, uživamo u tome!
John: Jebiga, treba pjesme pitat’ jel’ s protokom vremena lakše ili teže radit s nama.
Zvrk: Tekstualno mi je teže, jer se ne volim ponavljat, a niti izmišljat neka sranja šta nisam proživio, ali tu nema pravila. Kad sazriješ za kanalizirat nešto iz etera, onda to roka, ni ne staje. Muzika je lakša jer se ona sama radi od sebe ako si u zoni, sviraš pa ponoviš, snimiš i ‘ajmo.
Kikos: Mislim da sad radimo više i detaljnije. Prije nekim stvarima nismo pridavali toliko pažnje. Početak procesa je isti, znači ideja, riff, komadić teksta… ali oko daljnjeg slaganja se puno više trudimo. Ako nas ne zadovolji, onda ostavimo na mjesec – dva, pa probamo opet kad smo u drugačijem raspoloženju.
Zanimljiva je bila vaša suradnja s grupom ZAA koja je urodila pjesmom „Ne odustajem“, možete li nešto pobliže reći o tome?
Mile: Prekrasno iskustvo kad staviš 12 ljudi u istu prostoriju koji svi znaju samo jednu stvar, tj .cilj; a to je pjesma koja je nastala. Igra u studiju, jammanje, trbušne viroze, vrhunska rakija, par tankova pive i opleti!
John: Definitivno jedno od najljepših iskustava u životu. Pet minuta nakon što smo upoznali ekipu iz ZAA osjećali smo se kao stari prijatelji. Pjesma je nastala i snimljena uz minimum živciranja. Volimo te, Tiki!. Super smo se zabavili i u studiju i izvan njega, i započeli divno prijateljstvo.
Zvrk: To je divna ekipa iz Demofesta zakuhala, znači spojili su dva benda koji se nikad nisu vidjeli do tad i to jedan iz Srbije, drugi iz Hrvatske da se nađu u Banja Luci i snime zajednički himnu za festival demo bendova. Jebote kakva gesta! Kakav genijalan koncept! Ponosan sam što sam dio takve muzičke i ljudske priče.
Kikos: Sve je bilo odlično, od stvaranja, snimanja, spota, druženja… Jedino sam očekivali više od krajnje promocije, žao mi je šta nije pjesma još bolje zaživila, ali moguće da će s odmakom biti još bolja i slušanija.
Uskoro nastupate na festivalu Brijačnica u Boćarkom domu. Poznato je da u finalu nastupa volite pustiti publiku na pozornicu. Bi li tako nešto željeli i u predstojećim festivalskim uvjetima?
Mile: Naravno, još to nismo stavili u rider, ali radimo na tome. Publika je peti član našeg benda, što se uvijek može zamjetiti. Dolje ograde!!!
John: Dolje ograde!!! Oprezno s tom pivom! Daj zagrljaj!!!
Zvrk: Jebiga, festivali su malo drugačiji od klubova, dobiješ na publici brojčano al’ izgubiš onu neposrednosti ljudskog kontakta. Mada sve granice i ograde su samo izazov, a mi smo uvik bili odmetnici kad su granice u pitanju.
Kikos: To gledam kao izazov, trebamo se naučiti podići atmosferu i u takvim uvjetima. Svaki put smo na velikoj pozornici bili sve bolji. Teško je kad sviraš pola sata pred publikom koja ne zna bend, kao kad smo svirali prije The Culta na Šalati, ali ovaj put mislim da će biti puno bolje, jer imamo dovoljno dug set i dovoljno publike koja zna pjesme da ih zagrijemo i pokrenemo.
Mile, ti vodiš i mali nezavisni label Juda Records, što je svakako pohvalno obzirom da s juga Hrvatske predstavljaš zanimljive izvođače poput grupe Eto i kantautorice Billie Joan. Kako ti je voditi label i što eventualno pripremaš za dalje?
Mile: Radim svaki dan i volim to što radim. Bendova ima tonu i najteže je izabrati ljude sa kojima ću raditi, ali se to nekako prirodnom selekcijom samo odradi. Dalje idemo snažniji nego ikad: snimaju se albumi, spotovi, pripremaju turneje… Očekujte očekivano!
Zvrk: To je Milina stvar. On to voli. Gura priča o tome, nekad i ne spava vjerovatno. Dobro je da netko gura mlade snage, ima on iskustva u tome pa može pomoć mladima, a možda i zaradi sebi i njima štogod i to je pohvalno. Ja sam više lik za planinarenje, poljoprivredu i čitanje knjiga.
I naravno za kraj, kakvi su planovi M.O.R.T-a nakon Brijačnice?
Mile: Neverending tour je naš život.
John: Brrrrrm, brrrmmmmm!!!!!
Zvrk: A bit će nešto od nas, kažu.
Kikos: Imamo puno ciljeva i puno puteva kako doći do njih. Tipa album na engleskom, svirke po Evropi, samostalni koncerti s dobrom produkcijom po većim gradovima… I svi putevi krivudaju neutabanim stazama, ali su naši i posebni.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
