Divljaci su oni, špiljski ljudi, barabe i bitange kakvih dugo i predugo nije bilo na domaćoj sceni.
Dok strani kritičari već dugo nagovještaju smrt rock and rolla kao relevantnoga glazbenog izričaja u 21. stoljeću, i mi možemo reći da se na našoj domaćoj sceni se događaju potpuno lude i odlične glazbene stvari, ali vrlo rijetko baš u žanru onog pravog pravcatog rocka. Naravno da mi nećemo dugo vremena najpopularniji glazbeni pravac pokopati dok među nama hoda Goran Bare sa svojim Majkama, a sigurno će i nova supervalovska generacija ponovno posegnuti za tim zvukom, no ova naša međugeneracija u velikoj mjeri je zaobišla pravac i gotovo aktivno sudjelovala u pokušaju njegova ubojstva.
Ipak, da iznimke postoje dokazao je sinoć po tko zna koji put sinjski kvartet M.O.R.T. koji svoju glazbu voli opisivati (i to s priličnim pravom) kao blues punk, ali od svih bendova svoje generacije oni su i najčišći primjer i vjerojatno posljednji bastion rock and rolla do dolaska nekih novih klinaca koji će to raditi kvalitetno, a ne slijediti slijepce. Oni su to u jednakoj mjeri po zvuku, koliko i svojim razbojničkim stavom po kojemu su već postali poznati, da ne kažemo zloglasni.
Njihov lanjski album “Samo hrabro i bezveze!” svakako je bio jedno od najboljih izdanja godine, premda smo ga koncertno u metropoli imali priliku čuti na ograničenoj promociji i Saxu te na Ljetu u MSU, pa ni jedan od tih nastupa nije predstavljao pravi ispit jakosti. Prije toga M.O.R.T. je lakoćom punio svoje divlje fešte u Vintage Industrialu, no sinoćnji koncert u Tvornici kulture sasvim glatko odnosi titulu njihovog najvećeg samostalnog koncerta u Zagrebu.
Ako smo lani slavili veliku posjećenost koncerata Klinike Denisa Kataneca, Daliborovog granja i IDEM-a, nikako se neće moći u tom kontekstu ne spomenuti i M.O.R.T. koji je prodao oko 1200 ulaznica za svoj nastup, potvrdivši time da su upisani u onu usku kategoriju alternativaca koji pune Tvornicu. A kako i ne bi, kad su naoružani jedinstvenom sirovom energijom kakve se ne bi postidjeli ni The Stooges, ali i gusarkom karizmom te pjesmama koje su pametne i kad se takvima ne čine.
Prije zvjezda večeri svirku su otvorili njihovi sugrađani iz folk metal benda Radagast koji donosi interesantnu kombinaciju žestokih rifova i tradicijskih melodija. Naravno da nije riječ o njihovom izumu, te kombinacije se već dugo prakticiraju na bolji (Po metra crijeva) i lošiji način (Manntra), ali momci koji su se nazvali po sporednom liku čarobnjaka iz Gospodara prstenova to doista rade zanimljivo i zabavo već deset godina iako još nisu iznjedrili službeni album. Njihov nastup je i, čini se, prilično premašio izvorno planirano trajanje, a dvorana je sve jasnije treperila od očekivanja glavnih junaka.
Prije mjesec dana dečki su nastupili na istoj pozornici kad su zatvorili dodjelu nagrada Rock&Off i dali nam mali preview onoga što nas je očekivalo sinoć. Pravi i potencijalni hitovi s novog albuma “Samo hrabro i bezveze!” činili su najveći dio setliste od otvaranja sa “Svijet se sužava” i “Mali glas”, preko singlova “Imam sve”, “Osoba A “, “Ćaća” i “Mamuran” i sjajnih deep cutova poput “Krnjeval” i “Pivac”, no naravno da se posezalo i za prethodnim izdanjima “Tužna kocka” (“Na cesti” je uvijek jedan od highlightova njihovih koncerata) i posebno “Odjel za žešće” koji je iznjedrio uspješnice kao što su “Nina” i “Nikotinska kriza” koja je ovaj put izvedena uz gostovanje Bojana iz Detroit Groove Ganga na usnoj harmonici.
Greblo se tu i dalje u prošlost, pa smo ponovno čuli riperovsku “Samo se ti smiji” s “Vrhunskoga dna”, a tad se bendu na pozornici nevjerojatnom brzinom pridružio i ludi agro pop guru Đutko s kojim sam prethodne sekunde vodio neku vrstu razgovora u kojoj je sa sebe razderao potkošulju. Ali činjenica da se takve bizarne stvari događaju na koncertima ovoga benda doista ne bi više trebala iznenađivati nikoga. Uvijek očekujte neočekivano, pogotovo kad su u pitanju potkošulje. Publika je od Johna tražila da skine svoju, da bi on umjesto toga obukao još jednu dodatnu. Samo hrabro i bezveze.
Moramo se dotaknuti i vječnog pitanja zvuka u Tvornici te uputiti određenu dozu kritike uputiti miksu u kojemu se Johnov vokal nije dovoljno isticao nad ostatkom benda, ali moram priznati da za razliku od nekih drugih posjetitelja nisam to doživio kao kolosalni problem za uživanje u nastupu. Dodavalo je to žestokome setu određeni garažni šarm grčenja ispred pojačala i sasvim sigurno nije bilo dovoljno da baci sjenu na fenomenalan uspjeh rock spektakla koji su dečki priredili.
Divljaci su oni, špiljski ljudi, barabe i bitange kakvih dugo i predugo nije bilo na domaćoj sceni. A najviše od svega čini se da lete na krilima onoga što su im donekle srodni IDLES na drugom albumu nazvali “Joy as an Act of Resistance”. Iako bi u M.O.R.T.-a taj čin otpora jednako tako mogao biti i “madness”.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
