M.O.R.T. je savršeno pripremio teren za skok. Sad čekamo novi album, a onda i njegovu promociju da vidimo dokle su doskočili.
Kad mi je redatelj Nevio Smajić na jednoj probi pokazao spot koji je tada montirao za novi singl sinjskog alternativnog odreda za M.O.R.T. naslovljen “Imam sve”, shvatio sam da dosad praktički nisam uopće pisao o tom bendu. Dopao mi se pristup izravne punk filozofije u pjesmi čije trajanje ne doseže ni dvije minute, a još mi se više sviđalo koje su odabrali za svoj sljedeći album: “Samo hrabro i bezveze”. Odlučio sam tako pohoditi njihovo sinoćnje gostovanje u Zagrebu u sklopu kojega su nastupili u nagužvanom Vintage Industrial Baru jer me zanimalo u kojem smjeru idu, a i činilo mi se da već dugo nisu imali solo nastup u nekom od klubova u metropoli.
Ono što je M.O.R.T. priredio sinoć u Vintageu bila je još jedno razvaljivanje publike poput onog kad su posljednji put nastupili na istoj lokaciji prije nego je netko u Wuhanu odglumio Ozzieja Osbournea i izbacio svijet is osi na par godina. Kad bend dođe u fazu da klubove poput ovoga puni redovito, jasno je da je spreman na iskorak; narasti u neko veće čudovište. Bili su Sinjani već u takvim fazama, pogotovo kad je nakon hit albuma “Odjel za žešće” s kojim su se probili, stigla i “Tužna kocka” koja je potvrdila da nije riječ o slučajnom fenomenu na sceni. Oba ova albuma primila su čak i nominacije za Porin, valjda kako bi biračko tijelo pokazalo da ima uho i za određene stvari koje nisu stvorene za mase najšireg oblika.
Sljedeći korak trebao je biti taj koji će M.O.R.T. lansirati na sljedeću razinu, ali bend se odlučio snimiti album na kojemu svoj lokalni jezični izričaj mijenjaju za engleski, a ploča “Standing Runningman” nikako nije postigla jednak uspjeh kao njezine prethodnice na hrvatskom. Premda je posljednja pjesma tog albuma – usto jedina na hrvatskom – “O jeziku” vjerojatno najboljih 13 minuta glazbe koju su stvorili, čini se da ni sam bend ne mari previše za njegov sadržaj, a pjesme na engleskom uglavnom su istjerane sa sinoćnje setliste uz rijetke iznimke poput singla “We Are Born”.
Izišli su nakon “šaljive” najave u kojoj nam je rečeno da “M.O.R.T. neće nastupiti, već će doći neki drugi momci.” A John je možda tek uvodnu “Svijet se sužava” izveo u majici prije nego se skinuo u potkošulju. Stvari brzo eskaliraju kod M.O.R.T.-a, pa je tako i koncert odmah skočio na sljedeću razinu kad je bend počeo nasilno nabijati “Nikotinsku krizu”, a ništa slabije nije prošao ni “Špiljski čov’k”. Nakon još jednog susreta s “Osobom A”, došlo je vrijeme koje je trebalo posvetiti obitelji, pa smo tako čuli “Ćaću” i “Draga majko”.
Balada “Samo se ti smiji” došla je kao neki predah nakon bjesomučnih udara provincijske mješavine punka i bluesa. Publika je s bendom iz grla pjevala refren o pokemonu i učas je sve podsjećalo na slične trenutke s posljednjeg spektakla Pipsa na Šalati. Možda bi bilo bolje ovakav singalong pozicionirati negdje u završni dio setliste i trenutke kad su emocije publike spremnije za takve podražaje. Nakon nje uslijedila je “Na cesti” koja se uvijek iznova pokazuje kao punokrvan hit.
Nije Ripper jedini domaći roker iz devedesetih čije se naznake mogu naći u M.O.R.T.-u. Novi singl “Imam sve” mnogo toga duguje Hladnom pivu i pogotovo Kekinovom stilu pisanja pjesama, a u određenim trenucima nastupa John preuzima i određene Baretove gardove, što se sinoć moglo doživjeti pri izvedbi pjesme “U najljepšoj priči”. Sve to ostaje sasvim legitimno dok bend uz to ima dovoljno utvrđenu osobnost, a ova ekipa je definitivno ima. Jedino čega se hitno moraju riješiti jest debilna etiketa “beskompromisnog” benda koja im je prikačena valjda na početku karijere i prati ih kao psovka do danas. Glazba, kao ni umjetnost sama, nije beskompromisna. Ostaje i pitanje je li to što M.O.R.T. radi posebno hrabro. Možda u neku ruku jest, ali jedno je ipak sasvim sigurno – nije bezveze.
Prvi stage dive sinoć je netko iz publike obavio na “jebanje majke” u “Olovnim vojnicima”, a kako su se stvari približavale bisu, bilo je sve više hitova koji su raspametili publiku. Očekivano, najviše oduševljenja proizvele su “Tango” (s “Besame Mucho” otpjevanom u za to predviđenom mjestu) te “Buka u glavi”, ali nisu ni dječja poskočica “Nina” ni tuleći “Pas” s “Odjela za žešće” razočarale. Ipak, sve je to nemjerljivo s razinom ludila koje je proizveo “Mali Isus” s kojim je otvoren bis. Ostatak priče mogu prenijeti eventualno fotografije, kaos je potpuno preuzeo dvoranu i dogodilo se trenutak dionizijskoga veselja u koje se svaki (načelno) punk koncert mora pretvoriti jer njihova publika kao da za to živi.
M.O.R.T. je savršeno pripremio teren za skok. Sad čekamo novi album, a onda i njegovu promociju da vidimo dokle su doskočili.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
