Priča o počecima vinkovačke grupe Majke ujedno je i priča o počecima nezavisne diskografije na ovim prostorima, a o tome kako je sve krenulo i kako se razvijalo saznat ćete u ovom feljtonu koji će svake srijede donijeti novi nastavak.
Do kraja 1988. godine Majke su svoju prvu petoljetku završile kao solidno poznat bend unutar mikro kozmosa jugoslavenskog kasetnog undergrounda. Zahvaljujući Zdenku Franjiću koji je te godine osnovao svoju (prvobitnu kasetnu) izdavačku ediciju Slušaj najglasnije, te kao prvo izdanje objavio istoimenu kasetu Majki, njihovi prvi profesionalni studijski snimci sa ukupno 14 pjesama, zabilježeni tijekom skromna dva dana snimanja u lipnju 1987. godine u studiju Rockoko, na taj su način zauvijek ostali upisani u povijest jugoslavenskog podzemnog rokenrola. Naravno, Majke u tom trenutku nisu razmišljale o povjesti – trebao im je samo čvrst (studijski) dokaz vlastitog postojanja i pjesama koje su nosili u sebi od 1984. godine kada su u Vinkovcima Goran Bare, Ivica Duspara, Nedjeljko Ivković – Kilmister i Željko Mikulić – Korozija osnovali bend.
Kad smo počeli svirati, nismo mislili da ćemo stići dalje od Županje – Kilmister za Heroinu Novu 1998.
Sva (neočekivana) fama i oduševljenje bendom koju je iniciralo objavljivanje tih snimaka došla je tek kasnije dok fascinacija “nultim” albumom Majki traje i danas, posebno imajući u vidu njegovo nedavno objavljivanje na vinilnom formatu. Ono što je bilo doista najvažnije u tom trenutku – Majke i njihove pjesme bile spašene od zaborava koji je bio sudbina brojnih jugoslavenskih sastava koji su djelovali iz sredina mimo diskografskih i koncertnih centara, što god da se desi sa bendom u budućnosti. Budućnosti, koja je u slučaju Majki oduvijek bila neizvjesna.
Dolazeći iz provincijskih Vinkovaca Majke su bile svjesne da im je startna perspektiva više nikakva nego nekakva. U intervjuu koga će Bare i Kilmister dati godinama kasnije Darku Jerkoviću za Heroinu Novu (#41 – srpanj/rujan 1998.), a u povodu objavljivanja albuma “Put do srca sunca”, Kilmister je rekao: “Kad smo počeli svirati, nismo mislili da ćemo stići dalje od Županje. Onda smo rekli – joj, super, idemo dalje i čut će nas više ljudi. Ustrajali smo zato što smo bili odlučni u svojoj nakani da sviramo, da budemo zajedno kao Majke.” Kilmister će mi kasnije, u intervjuu koga smo vodili dok sam radio na oblikovanju reizdanja albuma “Razum i bezumlje” (Dancing Bear, 2022.) još nadodati: “Od samog nastanka svi smo u bendu razmišljali ambiciozno – u našim okvirima. Majke su nam bile najvažnije na svijetu, sve ostalo nebitno ili manje bitno.” Ustrajnost i želja za opstankom bila je ključna stvar koja je Majke održala na okupu obzirom na turbulentnu dinamiku njihovog djelovanja. Majke su 1988. godinu hodale na rubu raspada, uz sve probleme koji su ih pratili, svirali su koncerte u uglavnom četveročlanoj postavi jer je tada stalni gitarist Marin Pokrovac napustio bend i odselio u London. Kilmister nastavlja: “po nama, Marin je bio i više nego ravnopravan član benda, međutim, iz nekih osobnih razloga nije se mogao posvetiti Majkama koliko smo mi to željeli. Na kraju je odustao, ali je prijateljski snimio materijal za Zdenkovu kasetu. Istovremeno, najviše svirki odradili smo kao četvorka, brusili smo materijal i dozrijevali”. I Ivica Duspara, gitarist i većinski autor glazbe u Majkama do 1991. godine u našem razgovoru povodom recentnog reizdanja albuma “Razum i bezumlje” Pokrovca navodi kao bitnu figuru ranih dana Majki: “Marin je bio sjajan gitarista, najbolje je svirao od svih nas, bio je krasan dečko i tehnički virtuoz.”
Majke su 1988. godinu ipak preživjele i kada je izgledalo da stvari Marinovim povratkom iz Londona i vraćanjem u bend dolaze na svoje mjesto, trajektorije benda koje su se često kretale između tragedija i trijumfa poigrale su se sa njima na najgori mogući način. Majke su početkom 1989. godine ponovo krenule sa probama, što je rezultiralo i novim koncertima u Beogradu (Akademija) i Zagrebu (KSET), dogovorenim za ožujak te godine. No, pri povratku sa jedne od proba, u subotu 25. veljače 1989. godine, sletjevši sa autom u rijeku Marin je poginuo. U nesreći su uz njega život izgubili i Pavo Pap i Goran Matošević – Bratanac, jedan od Baretovih najboljih prijatelja (zajedno su 1988. imali i kratkotrajni bend Brazzo & Zwei Banditen). Bare i ostatak ekipe nalazili su se u automobilu iza njih i bespomoćno gledali kako im mutni nabujali Bosut odnosi prijatelje. “Razum i bezumlje” će biti posvećen upravo njima. Samo nekoliko tjedana kasnije, Majke će u čast sjećanja na Marina, Papa i Bratanca ipak odsvirati dogovorene koncerte u Beogradu i Zagrebu, dok je Bare tijekom koncerata napomenuo da su to njihovi vjerojatno posljednji nastupi. Umjesto pokojnog Pokrovca, drugu gitaru je tom prilikom svirao Goran Dujmić – Dujma, još jedan od živopisnih Vinkovčana, gitarist benda Nepopravljivi i kratkotrajni član najranije postave Majki iz 1984. godine, koji će se u bend vratiti još jednom u vrijeme snimanja i koncerata koji su pratili objavljivanje albuma “Milost” 1993 i 1994. godine.
Unatoč Baretovim opravdano rezigniranim najavama o prestanku rada, navedeni koncerti nisu bili posljednji – Majke su nastavile s radom jer živeći u Vinkovcima nisu imali puno drugih opcija osim da sviraju i putuju sa svojim pjesmama. Odluka o nastavku rada pokazat će se ispravnom, iako su dotadašnji koncerti i Franjićevo objavljivanje kasete bili i više nego što su Majke mislile da će im se desiti u trenutku osnivanja benda, najbolje i najuzbudljivije vrijeme za bend je tek dolazilo. Već nekoliko mjeseci nakon spomenutog tragičnog događaja, Majke su u jednom od zagrebačkih studija snimili pjesme “Svaku noć i svaki dan”, “Nikada te neću zaboraviti” i “Sve je u redu” (potonje dvije će kasnije biti prearanžirane i spojene u danas svima poznatu verziju pjesme “Nikada te neću zaboraviti” objavljenu na albumu “Razum i bezumlje”). Studijski session je inicirao Zdenko Franjić sa namjerom bilježenja novih pjesama koje bi potom uvrstio na kompilaciju “Bombardiranje New Yorka” koja je u tom trenutku bila u pripremi. U konačnici, niti Majke niti Franjić nisu bili zadovoljni snimljenim materijalom pa su tako na “Bombardiranju” završila tri prvoloptaška hita sa “nulte” kasete – “Zbunjen i ošamućen”, “Iz sve snage” i “Novi dani” – pjesme koje će obilježiti ranu fazu Majki postavši njihovim amblemskim znakom prepoznavanja.
Izdavačke ambicije Zdenka Franjića nikada nisu bile velike, no u ljeto 1989. godine, sam pothvat objavljivanja “Bombardiranja” na vinilu, mimo zvaničnih izdavačkih kuća (u tom trenutku nezavisne izdavačke kuće u Jugoslaviji uglavnom nisu niti postojale, uz rijetke izuzetke) bio je vrijedan divljenja. Prije Zdenka sličnu stvar napravila je tek ekipa okupljena oko ljubljanjske FV Založbe objavivši 1985. godine vinilnu kompilaciju “Hard-Core Ljubljana” sa tadašnjim prvacima ljubljanske hard core scene (U.B.R., Odpadki civilizacije, Tožibabe, Epidemija, III. kategorija) – u tom trenutku najagilnije u Jugoslaviji. Franjić je na jednom mjestu, na dvije strane gramofonske ploče odlučio objaviti šest bendova u koje je tada najviše vjerovao (uz Majke na ploči su bili i Satan Panonski, Sköl, Messerschmitt, Machine Gun i Kaotične duše). Neke od njih Franjić je ranije predstavio na kasetnim izdanjima Slušaj najglasnije dok su drugi upravo na “Bombardiranju” imali svoje premijerno diskografsko predstavljanje. Njegov diskografski njuh će ga kasnije sasvim opravdano pozicionirati na tron ovdašnjeg nezavisnog izdavaštva, bez obzira na to što Franjić sa klasičnom diskografijom zapravo ne želi imati puno posla. Također, sam način tiskanja i objavljivanja ploče pokazao je svu Franjićevu spretnost i domišljatost. Ukoliko niste imali privatnu tvrtku registriranu za glazbenu djelatnost, tiskanje ploča u Jugotonovim pogonima bila je nemoguća misija. Zdena je u Novom Zagrebu našao firmu Interestrada koja je bila spremna pružiti pravno pokriće za proizvodnju ploče, samostalno je dizajnirao i otisnuo omote i zabava je mogla početi.
Mimo svih skromnih početnih očekivanja, “Bombardiranje” će po objavljivanju naići na veliki interes i podršku jugoslavenske kako publike, tako i kritike – i u godini objavljivanja, a posebno u godinama koje će uslijediti. Majke kao zasigurno najbolji bend na kompilaciji odjednom su dobile veliki publicitet, a prostor za afirmaciju benda unutar jugoslavenske scene postajao je sve veći. Zahvaljujući Franjićevim sjajnim inozemnim vezama o Majkama su tada pisali i eminentni američki fanzini / magazini, i to Maximumrocknroll (“14 hot grungy rocking tunes. Did I say this was fuckin’ great? Yeah!”), Forced Exposure (“Solid set of ’78-style speed up Stoogoid meta punk. Big, loud, anthemoid thunk with some psych jack-off across the top!”), Alternative Press (“Majke music offers buzzsaw bounce with perky choruses and a hint of rockabilly doodling!”), Real Life (“Mighy fine 77 style punk rock!”) i brojni drugi. U samo nekoliko mjeseci, od pozicije vinkovačkih autsajdera na ivici postojanja, Majke su postale bend od koga se očekuje, i to puno. To sjajno podcrtava i dio pisma koje je Jello Biafra, lider The Dead Kennedysa i vlasnik Alternative Tentacles, jedne od vodećih nezavisnih izdavačkih kuća u tom trenutku, poslao Franjiću: “Majke, Messserschmitt and Pokvarena mašta are really great! Will the next garage invasion come from Yugoslavia?!?”
Nastavlja se…
Novi nastavak:
Majke – Put do ‘Razuma i bezumlja’ (2. dio) – Učini me stvarnim
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
