Majke – Put do ‘Razuma i bezumlja’ (2. dio) – Učini me stvarnim

Priča o počecima vinkovačke grupe Majke ujedno je i priča o počecima nezavisne diskografije na ovim prostorima, a o tome kako je sve krenulo i kako se razvijalo saznat ćete u ovom feljtonu čiji prvi dio je objavljen prošle srijede. Pred vama je drugi nastavak.

Majke u KSET-u 1989. godine (Foto: nepoznati autor), iz privatne arhive Zdenka Franjića

Ubrzo po objavljivanju ploče “Bombardiranje New Yorka”, Majke će uz Franjićevu podršku nastaviti sa koncertnom aktivnošću da bi nastupom na festivalu “Novi Rock” u Ljubljani u rujnu te godine na sebe skrenuli pažnju slovenske publike a posebice ekipe okupljene oko prvaka slovenskog garažnog rock fundamentalizma – Marjana Ogrinca. Ogrinc će Majkama postati “komesar za vezu” te im pružiti podršku pri organizaciji koncerata i medijskoj promociji u Sloveniji. U tom trenutku Majke su još uvijek imale problem drugog gitariste i kompletiranja postave – na Novom Rocku bas je privremeno svirao Slobodan Planinčević – Slajba dok je na drugoj gitari uz Dusparu za tu priliku bio Kilmister. Ukoliko kao svi razumni ljudi mislite da je Kilmister naj kul njuška koja je na ovim prostorima uzela bas gitaru u ruke – pogledajte ga u ulozi gitariste – i u toj mu ulozi malo njih može izaći na megdan, čak i u trenutku kada mu u zanosu nastupa euforični Bare slučajno istrgne kabl iz Telecastera.

Majke – Svaku noć i svaki dan (Live in Ljubljana, Novi Rock Festival, 8. 9. 1989.):

Osim medijskog proboja, 1989. godina bila je i kreativno važna za bend. Duspara kaže kako je tada “počeo kreativni boom Majki. Ne znam ni sam kako, ali pjesme su curile kao lude, imali smo dobro posloženu energiju, tada nam se otvorilo sve i krenuli smo. Sve se to upakirano u novu aranžmansku dimenziju. Počeli smo se ozbiljno pripremati za snimanje prvog albuma i pjesme su izlazile na vidjelo u pravom svjetlu. Donekle je stvar je u odrastanju. Postali smo tehnički bolji, Korozija se usavršio svirajući sa različitim bendovima i više je prilagodio svoj stil Majkama. Naš novi zvuk zahtijevao je čvrstoću – s manje egzibicija. Kako je naša glazba umjesto garage punka sve dobila hard karakter i Korozija se prilagodio aranžmanima.” U tom periodu, uz pomenute “Nikada te neću zaboraviti” i “Svaku noć i svaki dan”, nastale su pjesme koje će nekoliko mjeseci kasnije biti snimljene za “Razum i bezumlje” – “Ljubav ubija”, “Uzmi sve”, “Lutak iskrivljenog lica”, “Zaboravi”, “Nema načina” i “Nije lako” ali i “’89” i “Krvarim od dosade” koje će svoje mjesto naći na drugom albumu “Razdor”. Krajem godine u bend je konačno došao i stalni gitarist – Ivan Dujmić – Duja koji je prije Majki kratko svirao sa vinkovačkim garage rock bendom Kaotične duše, još jednim gitarskim fanaticima koji su bili dio Zdenkova bratstva Slušaj najglasnije.

I Željko Mikulić – Korozija, legendarni bubnjar Majki danas se prisjeća tih dana: “Nakon tragedije i Marinove pogibije 1989. godine odsvirali smo ugovorene svirke istovremeno pokušavajući naći odgovore kako nastaviti dalje. Vinkovci su bili maleni i svatko je znao svakoga. Puno bendova u to vrijeme je mijenjalo gitariste, a Ivan Dujmić Duja (bratić Gorana Dujmića – Dujme) je bio najozbiljniji u vezi glazbe i opreme. Duspara je bio vrlo detaljan i posvećen tako da smo bili dobro usvirani i nije bilo previše improvizacije. Fokusirali smo se na zvuk grupe – 2 Marshalla, 2 Gibsona, to je bila dobitna kombinacija za Majke. Bili smo beskompromisni u nastupima i svirke su počele da se nižu, ljudi su počeli obraćati pažnju na nas i svaki nastup je bio paklen!”

Ivan Dujmić – Duja (Foto: nepoznati autor), iz privatne arhive Zdenka Franjića

O dolasku u bend i počecima sviranja sa Majkama Duja danas kaže: “Krajem 1989. kada sam došao u bend atmosfera je bila fantastična. Kilmister je došao kod mene kući i za nekoliko sati sam skužio pjesme i što i kako trebam odsvirati u svojim gitarskim dionicama. Nakon toga su uslijedili koncerti diljem zemlje u kojima sam uživao. Govorim to iz osobne perspektive jer sam gledao na članove benda kao prijatelje. Goran je u to vrijeme bio još ličio na sebe i pored svih negativnih konotacija koje ga prate, znao se uvijek nasmijati na moje fore. S vremenom je to nestajalo i blijedilo sve više i više…”

Korozija je bio čovjek koji je posudio novac za snimanje ploče ‘Razum i bezumlje’ i na tome sam mu jako zahvalan. Iako je bilo pojedinaca koji su ga u to vrijeme u Vinkovcima ismijavali zbog njegovog rada i tezgarenja sa narodnjacima. – Ivan Dujmić – Duja

Dok na Ivicu Dusparu danas gleda kao povučenijeg člana benda, Duja istovremeno ističe Korozijin doprinos Majkama u tom trenutku: “Korozija je bio čovjek koji je posudio novac za snimanje ploče “Razum i bezumlje” i na tome sam mu jako zahvalan. Iako je bilo pojedinaca koji su ga u to vrijeme u Vinkovcima ismijavali zbog njegovog rada i tezgarenja sa narodnjacima (Korozijina “sekundarna djelatnost” na svadbama širom Slavonije i Vojvodine Majkama je direktno omogućila bolju budućnost – op.a.) – nikada mu nitko u lice nije kazao: ‘Čuj, jebem tebe i tvoje tezgarenje.’ To je bilo najjadnije što sam shvatio o društvu oko nas. Dvoličnost ti na kraju dođe i na sahranu.”

Bare, Pero (Kaotične duše) i Zdenko Franjić na rođendanu Satana Panonskog – Vinkovci 1989. godine (Foto: Tomislav Brkić), iz privatne arhive Zdenka Franića

Početkom 1990. tek nešto više od godinu dana prije početka “zvaničnog” raspada Jugoslavije, u zemlji su se počele dešavati ekonomske reforme koje su u mnogome pogodovale razvoju privatnog poduzetništva a sve povoljnija ekonomska situacija, praćena zaustavljanjem višegodišnje inflacije u jednom je trenutku omogućila eksploziju nezavisnog izdavaštva u zemlji. Iako su na svim velikim tržištima nezavisne etikete uz major izdavače bile sasvim legitimni sudionici glazbene industrije, u Jugoslaviji se uz rijetke iznimke izdavaštvo uglavnom zadržavalo unutar nekolicine državnih kompanija (Jugoton, PGP RTB, ZKP RTVL, Diskoton…).

Nismo imali nekih ambicija u smislu ‘rock kao posao’, a pogotovo ne ambiciju snimanja LP ploče (iako smo o tome svi sanjali) jer smo se pomirili s činjenicom da dolazimo iz provincije. – Goran Bare

Kada su se Majke 2007. godine nakon višegodišnje pauze ponovo okupile, Bare se osvrnuo na taj period: “Nismo imali nekih ambicija u smislu ‘rock kao posao’, a pogotovo ne ambiciju snimanja LP ploče (iako smo o tome svi sanjali) jer smo se pomirili s činjenicom da dolazimo iz provincije, a i glazba koju smo svirali se dosta razlikovala od tadašnjeg mainstreama.” Ipak, u samo nekoliko mjeseci tržišni monopol velikih izdavača istopio se pojavom nezavisnih izdavačkih kuća poput pomenute FV Založbe i Slušaj najglasnije (Zdena je nakon “Bombardiranja” postao uzor svim novim pregaocima nezavisnog izdavaštva) ali i Front Rock (Maribor), Blind Dog Records, Idle Valley, YOOP (Zagreb), Start Today Records i Mr. Montenegro (Novi Sad), Delirium (Šabac), Nova Aleksandrija (Beograd), Dom (Niš)…

Majke – Sam 6.4.1990. Vinkovci:

Cijela generacija bendova koji su kroz osamdesete kao i Bare sanjali objavljivanje vlastite ploče, do početka 1991. godine imali su svoja debitantska izdanja na vinilima jednako kao i mlađi bendovi koji su djelovali tek godinu ili dvije (Sexa, The Spoons, Messerschmitt, Quod Massacre, Polska malca, SCH, Arhangel, KBO!, Napred u prošlost, Satan Panonski, Sköl, Phonebox Vandals, Motus Vita Est, Overflow, Strelnikoff…). Aleksandar Dragaš i Ante Čikara, zagrebački vječni omladinci koji su se kalili kao glazbeni novinari pišući za zagrebački Polet i beogradski Ritam te organizacijom koncerata (White Zombie, Mega City Four, The Dead Milkmen, All…) bili su na pravom mjestu u pravo vrijeme, prepoznali su pravi trenutak, iskoristili priliku i također pokrenuli nezavisnu izdavačku kuću Search & Enjoy koja je kao prvo izdanje ljeta 1990. godine objavila debitantski album Obojenog programa “Najvažnije je biti zdrav”.

Majke u KSET-u 1989. godine, na fotografiji: Ivica Duspara (Foto: Tomislav Brkić), iz privatne arhive Zdenka Franjića

Nešto više od 1.000 primjeraka albuma prodalo se u rekordno kratkom roku od tek par ljetnih mjeseci te Saletu i Anti dala podstrek da ekspresno krenu dalje u misiju širenje kataloga. Majke i njihov prvi “pravi” album “Razum i bezumlje” bili su (uz album “78” novosadskih Boya) jesenja Search & Enjoy izdavačka akvizicija na dugosvirajućim pločama. Iako je tek par mjeseci ranije to izgledalo kao potpuno nevjerovatna stvar, do kraja 1990. godine Jugoslavija je bila premrežena nezavisnim izdavačkim kućama i ovdašnje je tržište dobilo lokalne verzije Sub Popa, SST-a i drugih američkih nezavisnih labela čiji je rad godinama bio inspiracija novopečenim jugoslovenskim mikro diskografima.

Majke snimljene 1988. godine: Korozija, Kilmister, Duspara i Bare (Foto: Tomislav Brkić), iz privatne arhive Zdenka Franjića

Par mjeseci unatrag, Majke su, konačno kompletirane kao petorka, već debelo radile na usviravanju materijala za prvi album. Kilmister o tom periodu kaže: “Duspara je na probe donosio sve moćnije riffove, pa je došlo do selekcije. Neke starije pjesme više nisu bile na razini novih. Okidač su bile i sve češće svirke, konačno se počelo nastupati. Na svirkama možeš uvidjeti kako materijal zvuči i izbaciti najbolje iz sebe. Materijal za prvi album se kristalizirao u razdoblju između Zdenkove kasete i snimanja prvog albuma. Od početka smo koketirali s nama prihvatljivim žanrovima, samo ih zbog rijetkih svirki nismo mogli prezentirati. Nastupi su se čekali i po devet mjeseci. Kad iziđemo na binu, kao da smo pušteni s lanca, istrese se sva nakupljena energija. Majke su najčešće bile bend u potrazi za drugim gitaristom, ali svi smo vjerovali u bend i davali sve od sebe. Bend može biti usviran koliko često nastupa, jedan nastup vrijedi kao puno proba. U jednom trenutku počeli smo češće nastupati i to se osjetilo (Zdenko Franjić poprilično je pomogao). Ljudi su pozitivno reagirali, što je samo dizalo moral.”

Majke u KSET-u 1989. godine (Foto: Tomislav Brkić), iz privatne arhive Zdenka Franjića

Majke su za snimanje albuma ponovo odabrale studio Rockoko. Smješten u Bošnjacima pored Vinkovaca, studio Rockoko je u tom trenutku bio jedan od najopremljenijih privatnih studija u državi u kome su albume snimali svi visokotiražni izvođači, od Crvene jabuke i Borisa Novkovića do Tajči i Halida Muslimovića. Želimir Babogredac, vlasnik studija, snimatelj albuma i prije svega Vinkovčanin, Majke je doživio kao “svoju stvar” te im pružio svu potrebnu podršku prilikom snimanja albuma. Kilmister nastavlja o snimanju: “Kod Želimira smo snimali i prije, uvijek je bio na usluzi i pomagao koliko je u stanju. Valjda mu se sviđalo što za band grizemo kao bijesni psi. Nikša Bratoš, koji je također bio u studiju, bio je veliki profesionalac, shvaćao je šta želimo i maksimalno se posvetio to izvući iz nas, a posebno iz Korozije sa kojim je radio na zvuku bubnjeva. Provedeno vrijeme u studiju bilo je ograničeno financijama – da smo mogli duže snimati, svakako bi.”

Majke ‘Razum i bezumlje’

Korozija se prisjeća: “Čuj, cijelo snimanje i situacija oko albuma je bila iz srca – svi smo isto mislili i željeli da stvar uspije. Znali smo da moramo imati snimljen, gotov album i ponuditi ga potencijalnom izdavaču. Ja sam financirao snimanje albuma (prvog, ali i drugog – “Razdor”), jer nitko sa strane nije želio investirati u Majke, a momci iz benda nisu bili pri novcu. Atmosfera u studiju je bila odlična i cijeli proces – uključujući i miksanje je odrađen u roku od samo 30-40 sati. Prvo je snimljen bubanj, a zatim ostali instrumenti. Bili smo uvježbani i znali što želimo. U konačnici smo bili zadovoljni produkcijom i zvukom jer smo uspjeli dočarati atmosferu live nastupa, što nam je (tada) uvijek bila jača strana.”

I Duspara se nadovezuje na dane pripremanja i snimanja albuma: “Sa sve više koncerata mijenjao se i bend, cijeloj je ekipi odgovarao tvrđi, sporiji i moćniji zvuk. Usporili smo, imali smo više proba i detaljno smo radili na aranžmanima prije samog snimanja. Imali smo probe u Vinkovcima – puno više proba nego ranije i sa puno studioznijim radom na pjesmama. Dali smo si truda, vježbali smo češće. Kada smo pažljivo napravili aranžmane za dvije gitare i kada smo sve izaranžirali, materijal je sjeo na svoje mjesto. Tek tada smo mogli reći da bend zvuči kako treba. Jako smo pazili na zvuk gitara. U suradnji sa Želimirom i zahvaljujući njegovoj dobroj volji (jer u to vrijeme tonci nisu pristajali na eksperimente u snimanju) Želimir je u potpunosti skužio kakav zvuk želimo – snimao nas je na više Marshallovih pojačala i zvučnika istovremeno kako bismo dobili autentičan zvuk koji su pjesme trebale. Sve je bilo odvrnuto do kraja i zato se na snimci osjeti energija i koja podsjeća na zvuk iz šezdesetih kada je sve bilo glasno i ‘u crvenom’. Taj album ne slušam često, no nedavno sam ga poslušao i začudio se količini energije i snage koja izlazi iz njega. Uz divlju energiju koja je izlazila iz nas kojom smo svi bili obuzeti, imali smo i unutarnju energiju. Jer nije dovoljno samo tehnički odsvirati sve da bi bilo dobro. To je taj spoj. Duja je na drugu gitaru uletio u trenutku kada smo mi već bili zreli, došao je u savršenom trenutku. “Razum i bezumlje” je skup energija svih nas koji smo učestvovali.”

Majke ‘Razum i bezumlje’, zadnja strana

Iako su produkciju albuma potpisale Majke, Duspara kaže: “Iz današnje perspektive ja bih Želimiru ipak dodijelio titulu producenta. Nikša je sjajno snimio bubanj, no cijelo snimanje je vodio Želimir. On je zaista sa voljom i trudom napravio sve u vezi snimanja, unio je puno sebe u to. Snimili smo album zajedno, htjeli smo imati sinergiju živog rada, a onda smo radili dodatna nadosnimavanja. Nešto je od gitarskih sola nastalo na licu mjesta, dodali smo i dosta sitnih finesa na osnovu kojih se moglo zaključiti da nije sve samo rokanje.” Nepravedno bi bilo zaobići i Baretov doprinos albumu. Za razliku od britkih i konciznih garage punkerskih tekstova koje je Bare na “nultoj” kaseti uzvikivao kao kratke parole, riječi novih pjesama predstavile su potpuno drugačijeg Bareta – psihodeličnijeg i utopljenog u alegorije koje će kasnije postati njegovo osnovno i najprepoznatljivije sredstvo – Bare je na albumu “Razum i bezumlje” postao pjesnik. Pored toga, Bare je ovaj put imao dovoljno vremena da vokale snimi puno studioznije te da svakoj od pjesma da onoliko koliko to pjesma i zaslužuje. Nove pjesme su ga, osim kao koncertno karizmatičnog, ali i krajnje duhovitog, frontmena etablirale u doista izvrsnog pjevača. Do kraja travnja 1990. godine Majke su na traci imale album spreman za objavljivanje. Već mjesec dana kasnije, pjesma “Nije lako” koja nije uvrštena na album objavljena je na vinilnoj kompilaciji subotičkog festivala “Omladina ’90.” na kome su Majke nastupale u svibnju te godine da bi do kraja jeseni i sam album, zapakiran u omot koga je oblikovala Mirta Pavić i uz fotografije Vinkovčanina Tomislava Brkića – vjernog (foto) suputnika Majki bio dostupan na jugoslavenskom nezavisnom diskografskom tržištu.

Nastavlja se…

Majke – Put do ‘Razuma i bezumlja’ (1. dio) – Novi dani dolaze

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X