Priča o počecima vinkovačke grupe Majke ujedno je i priča o počecima nezavisne diskografije na ovim prostorima. Donosimo treći, ujedno i posljednji nastavak feljtona.
O albumu “Razum i bezumlje” i njegovom značaju pisano je mnogo puta i kroz različite povode – od recenzija u vrijeme originalne objave albuma do obljetničkih i analitičkih osvrta koji su najčešće pratili reizdanja albuma od sredine devedesetih do danas. Album je neposredno po objavljivanju u tadašnjoj nezavisnoj i omladinskoj štampi u gustoj konkurenciji dobacivao do titule jednog od najboljih izdanja te godine da bi kultni status “Razuma i bezumlja” u godinama koje slijede bivao sve veći i veći.
Ljudi su prepoznali i skužili naš kvalitet, posebno u Sloveniji. Za Majke se otvorio novi prostor. – Kilmister
Inicijalna želja Majki da zabilježe svoje pjesme i konačno objave prvi pravi album na vinilu trideset godina kasnije pretvorila se u razgovore o “Razumu i bezumlju” kao antologijskoj i jednoj od najboljih podzemnih rock ploča snimljenih u tadašnjoj državi.
Natrag u 1991. godinu – usviraniji no ikad i sa sve više otvorenih vrata ispred sebe, Majke po objavljivanju albuma nastavile koncertirati svugdje gdje se pružila prilika, iako se fizički prostor za sviranje zbog eskalacije sukoba u SFRJ sve više sužavao. Do početka ljeta 1991. godine ploča (tiskana u 1.000 primjeraka) je rasprodana, a bend je svirao koncerte pretežno u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Kilmister kratko dodaje: “Nakon albuma smo bili uvježbani, krenuli smo sa svirkama i ljudi su prepoznali i skužili naš kvalitet, posebno u Sloveniji. Za Majke se otvorio novi prostor”.
Zvučni zapisi sa tada odsviranih slovenskih koncerata (Ilirska Bistrica – 19.4.1991. i Nova Gorica – 25.5.1991.) svjedoče da su Bare, Duspara, Duja, Kilmister i Korozija zvučali bolje i uigranije no ikad. Posebno je to vidljivo iz žive verzije pjesme “Nikada te neću zaboraviti” iz Nove Gorice koja će kao bonus biti uvrštena na CD izdanje albuma “Razdor” 1993. godine. Majke su doslovno kao razularena horda gazile sve pred sobom. Uz sve to, iako se bližio kraj, kreativnosti u Majkama u tom trenutku nije nedostajalo – na spomenutim su koncertima, uz raniji materijal bend je svirao i nove pjesme. Uz nove stvari “’89” i “Krvarim od dosade” na koncertnoj su listi bile i rane verzije pjesama “Bilo je davno”, “Svijet je opasan” i “Fantastična vatra” (koje će u novoj postavi i novim aranžmanima biti snimljene i objavljene na albumu “Razdor”). Majke su na koncertima tada svirale i garage punkersku razbijačinu “Imam razlog” koja na žalost nikada neće biti studijski zabilježena (Bare će ipak dio teksta iskoristiti za pjesmu “Tamo gdje ne postojiš” na albumu “Milost”).
Duja nastavlja svoja prisjećanja na te dane: “Malo tko znade, no Duspara i ja smo otprilike tri mjeseca živjeli u jednoj kući na Kustošiji i imali smo 15 pjesama za drugi album, spremljene i razrađene do najsitnijeg detalja. Tu se nekako uklopio još jedan lik koji je se zvao Franjo. On je radio kao klesar na groblju, a išao je na likovnu akademiju. Znao je jako lijepo crtati pa sam mu dao jednu sliku kao motiv za omot drugog albuma, a na kojem se nalazilo lice sunca i mjeseca – u jednom liku.”
U skladu sa ranije spomenutim narativom turbulentne trajektorije benda – postava koja je snimila jedan od najboljih debitantskih albuma na ovim prostorima, trajno se razišla već početkom ljeta 1991. godine. Koliko zbog vanjskih faktora i nadolazećeg rata, toliko i zbog unutarnjih razmimoilaženja i različitih pogleda na budućnost benda. Majke su i doslovno, u samo nekoliko mjeseci prešle put od razuma izgubivši se u bezumlju koje je došlo sa ratom.
Znaš kako je u ratu, kome je do glazbe i zabave? – Kilmister
O razlazu postave koja je snimila album “Razum i bezumlje” Kilmister kratko kaže: “Razlaz je došao spontano, ma nije ga niti bilo. Stvari su se posložile kako su se posložile, a bliže granici sve je bilo puno dramatičnije. Znaš kako je u ratu, kome je do glazbe i zabave?” te dalje nastavlja: “Ponekad poslušam Majke, obično na neki vanjski podražaj. “Razum i bezumlje” mi zvuči kako je i trebao zvučati – jebeno. Imam divna sjećanja s pravom ekipom, nešto što se može samo doživjeti, ne prepričati. Zadovoljan sam svime.”
Kilmister se sjeća sjajne atmosfere koja ih je pratila na koncertima te pominje anegdotu sa jednog od posljednjih koncerata benda prije razlaza, odsviranog u ranije pomenutoj Novoj Gorici: “Nakon svirke ‘razgovarao’ sam s jednim Talijanom koji je bio oduševljen Majkama. Ja ne znam engleski, on ne zna engleski, sporazumijevali smo se kao pećinski ljudi. Ekipa iz benda proplakala je od smijeha dok su nas posmatrali.” Kilmister je u pravu kada kaže da su se njihove avanture mogle samo doživjeti.
Duja zajedničke odlaske na koncerte navodi kao najuzbudljivije trenutke tih dana: “Svaki koncert je bilo jedno putovanje, koje sam uvijek znao začiniti sa pričom. Smijeha je bilo dosta, i to je bilo najbolje što sam dobio natrag. Od samih koncerata pamtim samo najbolje detalje, kao i žestinu svakog koncerta na kojem sam svirao.”
Glazba je bila mjesto gdje smo se osjećali sigurno i ugodno, bez toga je u Vinkovcima za nas bilo pusto i suhoparno. Na kraju nas je ta glazba i fizički odvela izvan tog grada. – Duspara
O zadnjim danima u bendu te odnosu prema albumu “Razum i bezumlje” danas dodaje: “Iskreno sam se iznenadio kad sam skužio da ljudi pamte taj album nakon 32 godine. Shvaćam da su Majke nakon prvog albuma krenule dalje i to mi jeste bilo drago. No kako je ‘pravo rokanje’ tek kucalo na vrata, moja je odluka i dužnost kao hrvatskog patriote, bila otići u rat u kojem sam bio tri pune godine i to u ratnim zbivanjima od Vukovara do Cavtata. No, na greškama se uči, pa sam tako i ja nastavio živjeti sa šrapnelom od 9mm u jetri. A da li bih ponovo svirao u tom bendu? Ne bih više nikada. Naprosto zato jer je ta knjiga zatvorena zauvijek. Nakon rata sam svirao u vinkovačkom garage bendu Thee Knuckleheads. O Majkama mogu samo napisati dvije riječi: Opasan bend!”
I Duspara tu zaključuje svoju priču o Majkama i albumu “Razum i bezumlje”: “Nama bend nije bio samo glazba, bio je to prolaz u drugi svijet u kome smo nalazili olakšanje. Bar za sebe mogu reći, mislim da su i ostali tako razmišljali, ali govorim u svoje ime – mislio sam da sam zarobljen u malom mjestu, u getu, gdje žive dragi ljudi ali tada sam mislio da nemaju razumijevanja za nas. Sviranje mi je bio način da si olakšam življenje u toj sredini. Glazba je bila mjesto gdje smo se osjećali sigurno i ugodno, bez toga je u Vinkovcima za nas bilo pusto i suhoparno. Na kraju nas je ta glazba i fizički odvela izvan tog grada. Kako su nas glazba i koncerti vukli ka drugim gradovima, tako smo se na kraju i svi odselili iz Vinkovaca. Putovanja su nam omogućila da lakše nađemo istomišljenike u drugim gradovima. Zato nam je glazba bila puno više od samog sviranja, neka vrsta izbavitelja.
Bili smo mlađi i imali smo veće ambicije od onih što su se nudile u Vinkovcima, mada je to danas jedan lijep i ugodan grad za život. Tada nismo bili svjesni stvari koje su se dešavale oko nas, samo smo svirali. Danas vidim da je taj album odigrao ogromne stvari u našim životima, profilirao nas je kao ozbiljne glazbenike i tko zna gdje bi smo danas bili da nismo bili u dodiru sa glazbom – svi smo mi završili neke škole ali glazba nas je povukla na drugu stranu. Esencija svega je da je bez obzira na naše međusobne odnose i razlaz te postave – glazba nastavila živjeti i potvrdila svoju vrijednost. Iako se mene često navodilo kao većinskog autora glazbe u Majkama, mislim da smo mi kao bend i kao cjelina stajali iza pjesma. Svako od nas je radio aranžmane za svoj instrument i doprinosio da pjesme na kraju budu onakve kako su snimljene. “Razum i bezumlje” je album koji je ostavio neizbrisiv trag i to je ono što je najavažnije.”
Kraj feljtona
Majke – Put do ‘Razuma i bezumlja’ (1. dio) – Novi dani dolaze
Majke – Put do ‘Razuma i bezumlja’ (2. dio) – Učini me stvarnim
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
