Od diskografskog povratka Gorana Bareta i njegovog matičnog benda moglo se očekivati svašta. Na svu sreću, domaći je rock ove godine konačno dobio jedan veliki album.
Ruku na srce, malo je tko od Majki očekivao potmulu detonaciju u vidu singla „Teške boje“. Krajem sedmog mjeseca najavna pjesma novih Majki zvučala je iznenađujuće dobro, zvuk je bio moćan, težak, uvjerljiv. Je li tome pridonio Damir Trkulja Šiljo, pridošlica iz Gatuza, ili se u Goranu Baretu i Zoranu Čaliću probudio neki novi inat, manje je važno. „Teške boje“ su u nekoliko minuta pregazile većinu onoga što su, primjerice, nudili tanki albumi „Milost“ ili „Put do srca sunca“. Stoga, optimizam je pred izlazak novog CD-a bio logičan i velik.
I opravdan, čini se. Album „Teške boje“ srećom nije zamišljen da Bareta i njegovu scensku figuru održava na golom životu, a nije ni rutinski odrađen posao koji bi se financijski naslonio na iznimno dobro prihvaćenu unplugged turneju i prateće live izdanje. Štoviše, radi se o materijalu koji je odsviran bez grča, maštovitom, aranžmanski domišljatom i produkcijski promišljenom djelu. Dašak bluesa, dašak garaže, a sve na razmeđi kreativnog sukoba sirove gitare i dominantnih orgulja. Radi se o albumu u kojega njegovi protagonisti iskreno vjeruju.
A daleko od toga da je počelo obećavajuće. Nakon naslovnog singla koji nosi cijeli album, Majke su otvorile s dvije upitne polubalade. „Život je osjećaj“ nepotrebno budi glazbene reminiscencije na Plaćenike, a refren se bezuspješno bori s ispraznim fraziranjem. U „Divljem cvijetu“ zamišljeno je da se Bare potpuno i ogoljeno isturi u prvi plan, ali stvar je zapela na tekstu koji nije dovoljno jak i artikuliran da bi spasio situaciju.
No, od „Pozovi me u noć“ počinju se nizati razlozi zbog kojih ovaj album već ima titulu „velikog i povratničkog“. Radi se o protočnom i brzom rock and rollu, oslobođenom Baretu s napregnutim grlom. Tekstualno je zablistao u bolnoj baladi „Moja je ljubav“, što nas dovodi do prvog velikog pogotka albuma – „Depresije“. Bare je uvijek bio najjači kad je bio najiskreniji, što je faktor koji „Depresiju“ čini snažnom, tmurnom, sporom i psihodeličnom, a sadrži i narativni element, što se kod Majki rijetko moglo čuti.
Nije Bare mogao bez bluesa. Melankolična linija provlači se diskretno cijelim albumom, a na površinu je isplivala u nepretencioznoj „Gubim se“. „Naivan san“ nudi tekstualnu minijaturu, Baretovu vokalnu naivnost koju odlično podcrtava ostatak benda te izvrsnu završnicu. „Nisam tvoj“ drugi je pun pogodak „Teških boja“. Komad salonskog rock and rolla s retro prizvukom, pjesma koja osvaja iz drugog plana, nakon petog slušanja. Ovaj adut iz sjene predstavlja Bareta koji u transu ponavlja frazu iz naslova i ostatak Majki u punom pogonu. Definitivni vrhunac albuma, na kojemu je najupečatljiviji gitaristički solo ostavljen za kraj u pjesmi garažnog šarma „Ona“.
Bare i ovoga puta propituje Boga, traži samoga sebe, ljubav, smisao. Liječi se. Kadrovski osvježene Majke uspio je inspirirati dovoljno da „Teške boje“ zazvuče neočekivano kompaktno, smisleno i snažno. Povratak u velikom stilu!
Ocjena: 8/10
(Croatia Records, 2011.)
Saznajte više: Goran Bare: Shvatio sam da puno ljudi ne zna za Majke
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
