Šumski ima novi album, Šumski će ga u petak 5. listopada glazbeno predstaviti zagrebačkoj publici u Močvari, nakon što publiku zagrije gostujući bend Žen. A što se konkretno krije iza naslova ‘Ostrvo ledenog kita’, te filozofiji, ideologiji i tome gdje je Šumski bio ’91. porazgovarali smo s pjevačem i gitaristom Marinom Juragom.
Za početak čestitam na uspješnoj crowdfunding kampanji za objavljivanje novog albuma. Kampanja je nešto bila produžavana na mjesec dana… Jeste li imali određeni strah da nećete uspjeti?
Marin Juraga: Hvala na čestitkama! Dugo nas nije bilo na sceni pa je postojala određena bojazan da su naši negdašnji fanovi poumirali ili da su smješteni po staračkim domovima.Srećom, pokazalo se da su ipak živi, zdravi i čili i da rado pomažu njihovim idolima iz prenatalnog razdoblja.
Ok su nam i Gillan i Plant, mada ih je ubila velika lova.
Što znači „Ostrvo ledenog kita“?
Marin Juraga: To je ime naše pjesme. Prvi puta smo je zabilježili još davne 1991. godine kao jedan mistični instrumental za bas gitaru i casio synth. Našim ponovnim okupljanjem htjeli smo napraviti hommage samima sebi kada smo još bili na počecima, kad već nitko drugi neće, odnosno htjeli smo povući paralelu između nas sadašnjih i nas ondašnjih, pa smo rekonstruirali tu staru pjesmu iz 90-ih. Ta pjesma, inače inspirirana Blaise Cendrarsom, odnosno zbirkom njegovih pjesama „Ostrva i kontinenti”, sada je dobila sasvim novo ruho, novu melodiju i tekst, i nadamo se i novi život. Ujedno je postala i naziv našeg novog albuma, kao simbol kontinuiteta našeg zvuka.
Zanimljiva mi je najava vašeg koncerta, citiram: Često se upliće i poznati aksiom po kojem će se svatko tko je nekad bio mladi rocker u starosti neminovno pretvoriti u olinjalog rockera. Članovi grupe Šumski takvim se pitanjima ne opterećuju. Rockeri, fala bogu, nisu nikad ni bili, a odrastanje i starenje uvijek su prihvaćali stoički, s dignitetom karakterističnim za nositelje naočala s debelim dioptrijama (makar bi zlobnici rekli da su se neki od njih stari i rodili!)“ Pa sad, hajde da se sad ne osjećate kao rokeri, ali da niste nikad bili, kako to, uistinu molim objašnjenje.
Marin Juraga: Hmmm, što reći? Trebalo bi pitati Kolumba, on je pisao najavu…, ali pretpostavimo da je htio reći da smo svojim imidžem uvijek više podsjećali na ljubitelje Commodorea i Basica, nego na Gillana i Planta.
Je li roker postala toliko izlizana forma da je se treba sramiti?
Marin Juraga: Ok su nam i Gillan i Plant, mada ih je ubila velika lova.
I naravno to povlači pitanje, što je uistinu Šumski, kako vi doživljavate taj bend, a možda je i vrijeme za one mlađe koji nas čitaju da postavimo još jednom pitanje, što je Šumski i zašto to ime?
Marin Juraga: Šumski je način života na rubu. Mladi bi ljudi morali znati da je opasno izlagati se šumskom zvuku jer mogu razviti ovisnost. Šumski je spoj šume i šumova, ljutog krautrocka, veselog afro-popa, mračne psihodelije i muzike iz animiranih filmova, uglavnom, riječ je o težoj drozi.
Koliko god se razilazili, očigledno je da vam je Šumski nasušna životna potreba… mislim kako drukčije objasniti ponovno okupljanje?
Marin Juraga: Postali smo ovisnici o šumskom zvuku, a i krediti su tu…
Čime se namamili Igora Pavlicu da vam se pridruži?
Marin Juraga: On je sam inzistirao da se pridruži šumskoj družini. On je s nama kao naš polu-član praktički od našeg drugog albuma, tamo negdje od 1995.godine.
Vi ste jedan od rijetkih bendova kojem se može postaviti pitanje: Gdje ste bili 1991? Pa, gdje ste bili?
Marin Juraga: Bili smo kod Fumića na Trešnjevci u njegovom podrumu. Jednom nas je tamo zatekla uzbuna pa smo morali produžiti probu.
Jeste li svirali pod granatama?
Marin Juraga: Mislim da ne bismo sada vodili ovaj razgovor da jesmo (smijeh).
Što vam je tada išlo na živce na sceni, što niste htjeli postati?
Marin Juraga: Zapravo nismo baš nešto previše obraćali pozornost na scenu, a nije niti postojala neka bojazan da ćemo postati nešto što ne bismo htjeli. Uvijek postoji izlaz za nuždu, odnosno, uvijek je bolje raspasti se nego podgrijavati juhicu.
Imate pjesme „Partizani“ i „Tito“. Niti jedan hrvatski bend od devedesetih naovamo nije ni pokušavao ući u revolucionarnu prošlost NOB-a, zašto je Šumskim bilo važno dotaknuti se tih tema, makar i nakratko?
Marin Juraga: Što se tiče „Partizana”, pjesma je instrumental, ali imala je taj nekakav herojski rif i naboj koji nas je asocirao na partizane, na njihov polet, nepokolebljivost, entuzijazam, hrabrost. Što se tiče pjesme „Tito”, stvar je višeznačna, u to vrijeme, kad je nastala pojavio se i taj neki američki milijunaš Dennis Tito – prvi turist u svemiru, pa nam je bilo zanimljivo poigravati se imenom Tito, odnosno značenjima koja sa sobom ono nosi na ovim prostorima.
Što ne očekujete od „Ostrva ledenog kita“?
Marin Juraga: Ravnodušnost.
I dakako, kad se planirate raspasti? Čisto da publika zna koliko vremena još ima za uhvatiti vas uživo.
Marin Juraga: Đekna još nije, a kad će, ne zna se…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
