Svakako najistaknutiji kontrabasist generacije rođene pedesetih koji se probijao kroz loft-scenu sedamdesetih, skladatelj Mark Dresser i danas smjelo istražuje i proširuje zvuk s kojim ga se identificira već petnaestak godina.
U New York Mark Dresser dolazi iz Kalifornije, pored još nekolicine vršnjaka, poput Davida Murraya i drugih… Kroz osamdesete i dio devedesetih svira u drugom kvartetu Anthonyja Braxtona, koji se smatra „njegovim ponajboljim i dugotrajnijim bendom“. Braxtonovim, dakako, što nije mala stvar… Osamdesetih svira i na „Spy Vs. Spy“, Zornove punk-aranžmane klasika Ornettea Colemana. Iz bogate karijere izdavaja se i premijera skladbe „Bosnia“ narudžba pariškog festivala Banliues Bleues, kasnije snimljena na CD-u “Double Trio” pod imenom „Green Dolphy Street“ i objavljena za Enju.
Na novi album „Nourishments“, Dresser je pozvao Rudresha Mahanthappu, azioameričkog alt-saksofonista i skladatelja s čijim nastupom večeras završava VIP Zagreb Jazz Festival. Tu je i relativno nepoznat trombonist Michael Dessen, te dvojica istaknutih bubnjara – Michael Sarin i Tom Rainey. Svoj komorni avangardni zvuk koji je tesao kroz intenzivnu suradnju s ‘hiperpijanistom’ Denmanom Maroneyem već petnaestu godinu rasporedio je i prilagodio mogućnostima kvinteta, kroz instrumentarij osnovnog formata bopa.
To mu je sveudilj uspjelo, utoliko što ga je obogatio s ‘manje je više’ pristupom, koji potencira Maroneyeva glissanda po iznutrici klavira ozvučenog predmetima umetnutima između i diljem žica. Tako inače eksplozivni Mahanthappa svira legato linije, čak i u improvizaciji, dok je Dessen uglavnom usmjeren na boju, dok su Sarin i Rainey, kako su već prisutni na kojoj skladbi uglavnom u ulozi naklone pratnje. Po pitanju ekspresije klasičnog bopa, solisti ponajviše dolaze do izražaja kroz relativno sporu „Para Waltz“, čiji je uvod Maroneyevo solo-maslo.
Lijene polifone dionice puhača kojima je protkan album, govore nam da je Dresser-skladatelj očito otvorio poglavlje ‘zrelog stila’. Skladbe su posvećene impozantnim personama, poput kuhara Paula Canalesa („Canales Rose“), filmskoj radnici Sarah Jane Lapp (naslovna), sitaristu Kartiku Seshadriju („Rasaman“), dok je „Aperitivo“ preuzeta s ranijeg diska „Time Changes“ i suradnje s pjevačicom, pok. Alexandrom Montano.
Upravo svijetle točke interplaya, vinjete dvojice starih prekaljenih glazbenih partnera, narušene su u miksu koji je puhače povukao u pozadinu, za bubnjare odabrao pokorne sluge i albumu nadjenuo pompoznost, zahvaljujući između ostalog i poduljim naivističkim temama kakve patimo iz opusa drugih Braxtonovih pulena, poput Tima Bernea. Dojam popravlja tek skladba „Telemojo“ u kojoj se interplayu dvojice pridružuje i Sarin, s tek iole poliritmičnim udjelom. Tako da je usprkos visokoj rafiniranosti izvedbe, koja je naglašena i mrtvom prirodom s naslovnice realizirane u tehnici ulja na platnu, krajnji rezultat pomalo podijeljen.
Ocjena: 6/10
(Clean Feed, 2013.)
Vid Jeraj urednik je i voditelj emisije Slušna obmana koja se emitira na Radiju 808 svake nedjelje od 22,00 do 00,00 sati.