Dođe tako Mark Lanegan u Zagreb dvaput u manje od godinu dana i prikaže se u dva potpuno različita svjetla.
Nije to zapravo uopće neobično, jer Lanegan je poznat kao eklektičar koji se voli poigravati zvukom, a moglo bi se reći i da kompulzivno voli kolaboracije i uvijek ih je dosad jako pametno i pomno birao, niz koji god se glazbeni vodopad odlučio stuštiti. Posljednja u nizu suradnja mu je s britanskim multi-instrumentalistom Dukeom Garwoodom koja je ove godine urodila zajedničkim albumom „Black Pudding“, kojega su zajedno i došli promovirati u Zagreb, a po Laneganovim izjavama čini se da mu upravo ova suradnja najviše imponira, jer Garwooda je nerijetko prozivao jednim od najvećih genijalaca s kojima je imao čast kolaborirati. A ako se uzme u obzir da je na spomenutom albumu upravo Garwood sam samcat odsvirao sve instrumente, uključujući i violinu, vjerojatno mu se može vjerovati na riječ.
Prije zajedničkog seta, Garwood je odsvirao vlastiti polusatni, na akustičnoj gitari, kojim je mračnu salu Studentskog centra uljuljkao u atmosferu američke pustinje kojom luta usamljeni jahač i pjeva tihi country blues dok mu pijesak nošen vjetrom puni oči i usta. Barem sam osobno imala takav dojam zatvorivši na trenutak oči udobno uvaljana u fotelju kina koje se još punilo i žamorilo, što je zasigurno remetilo cjelokupni dojam.
Senzacija se nije puno promijenila ni kad je na scenu izašla glavna zvijezda večeri; filmski dojam lutanja gradom duhova i osjećaj da se nalazite u nekom romanu južnoameričkog magijskog realizma dok prolazite kroz epske narative o ratu, ljubavi i smrti, isprepletene biblijskim motivima i Laneganu tako inherentnim fatalizmom. Uklopile su se u tu priču i stvari s novog albuma „Imitations“ na kojemu je obradio pjesme koje su nekoć slušali njegovi roditelji. Sve je na sinoćnjem koncertu imalo filmski štih, čak i trajanje od 80 minuta bez bisa, i svaka se stvar tako prirodno nadovezivala jedna na drugu kao da je u pitanju soundtrack nekog vesterna kojeg upravo uglazbljuju, na granici špageti i klasičnog, da ste si uz zatvorene oči mogli predočiti ambijent starog zapada, škripanje dasaka u starom drvenom saloonu i sablasno prazne stolice za ljuljanje u pokretu i kotrljanje grmlja na vjetru i svih ostalih klasičnih vestern motiva koji odaju dojam jeze i surove neizvjesnosti.
Uz čelo i violinu, saksofon, gitaru i bas i bez bubnjeva koncert je djelovao kao divna uspavanka, a kad vam ju na uho pritom još pjeva netko tko zvuči i čak izgleda kao vanbračni sin Toma Waitsa, jednostavno ne možete s takvog koncerta ne izaći napunjene duše.
Otići na sjedeći akustični koncert usred tjedna i vratiti se prije ponoći potpuno trijezan, kao da se vraćaš iz opere, to ja zovem ‘koncertima za odrasle’. I iako je predivno preznojiti se u masi i istjerati demone plesom, moram priznati da su mi ovakvi sanjarski sve draži.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
