Najekspresivniji vokal rock scene sinoć je četvrti put gostovao pred zagrebačkom publikom, uz potporu američke grupe Faye Dunaways i Dukea Garwooda.
Mark Lanegan bio je impresioniran. Dvije tisuće ljudi na jučerašnjem zagrebačkom koncertu malo je tko očekivao. On najmanje. Međutim, prava vijest glasila bi: Mark Lanegan REKAO je da je impresioniran. Nekadašnjem pjevaču mitskih Screaming Treesa trebalo je četiri zagrebačka nastupa da konačno kaže nešto izvan okvira pjesme. Dakle, impresioniran itekako.
Lauba, nekad austrougarska konjušnica, danas kuća umjetnosti, fantastičan je prostor. Pogotovo kad je krcat kao što je sinoć bio i kad na zvuk s pozornice malo tko ima primjedbe. Žednouhi promotori pate od traženja skrivenih koncertnih lokacija; Lauba je pun pogodak, isto kao što je bilo i pristanište bivše tvornice TEF u Šibeniku gdje su lani postavili bine za prvo ukazanje SuperUho festivala.
Koliko god bio iznenađen i razdragan, Lanegan nije izgubio ništa od svoje hladnokrvnosti. Balansirajući između ogoljenog, gotovo kantautorskog pristupa i punokrvnog bendovskog žara, Lanegan je sinoć nudio najbolje od onog što ima i jedino što zna – usporene, magične i nimalo osvijetljene glazbene i pjesničke slike, prelivene hrapavim baritonom, koji je ekpresivan točno onoliko koliko njegov scenski nastup nije. Hladan kao špricer i dubok poput Marijanske brazde, pionir i otpadnik zadnje velike rock scene, one u Seattleu, autoritaran je i suveren vladar pozornice, bez nekog prevelikog truda. Jednostavno ne zna drugačije.
U koncert je ušao u leru, „When Your Number Isn’t Up“ i „Low“ pripremile su publiku na prvo ubacivanje u brzinu koje se dogodilo priključenjem bubnjara na „Gravedigger’s Song“, jednom od onih koje su najviše zaslužne za buđenje Laneganove karijere prije nekoliko godina. Aduti s aktualnog albuma „Harvest Home“ i „Floor of the Ocean“, zamućeni i pojednostavljeni komadi trenutačne Laneganove vizije alternativnog rocka, predstavljali su protutežu nabrijanim mračnim slikama iz faze „sahranjivanja bluesa“ – „Ode to Sad Disco“ i „Gray Goes Black“.
Nakon sat i pol vremena, odjavljivanje s „Torn Red Heart“ i „Sleep With Me“ okončano je s „The Killing Season“. Fade out koncerta bio je mekan i zlokobno romantičan; kod Marka Lanegana nema završnog krešenda, nema instrumentalne katarze, nema uobičajenih klišeja. Nema podilaženja, možda i zato što u njegovom opusu on jednostavno nema s čim podilaziti. Željenu atmosferu izgradi kakva god da set-lista bila. Lanegan nam je jučer napunio uši, a u kombinaciji s ozračjem u Laubi, i duša nam je bila na mjestu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
