Veliki Ridley Scott u posljednje vrijeme nije u nekoj formi te snima filmove koji jesu iznadprosječni, ali im svejedno fali podosta finese za postizanje statusa klasika. ‘Marsovac’ je imao priliku ući u tu elitnu skupinu, ali neke odluke kreativne ekipe iza kamere su ga značajno skrenule s kursa.
U mojoj je glavi „Marsovac“ bio svojevrsni nastavak fantastične „Gravitacije“, filma koji je 2013. godine očarao svojom originalnošću, izvedbom, tempom, glumom Sandre Bullock i nevjerojatnim osjećajem tjeskobe i napetosti koja ga je pratila kroz svih 90 minuta. Tako se nekako kroz trailere i razne press materijale predstavljao i „Marsovac“, jedino što je u tom slučaju hladnu izolaciju strašnog svemira zamijenila hladna izolacija strašnog Marsa. A kada u kožu (odnosno astronautsko odijelo) čovjeka izgubljenog na mrtvom planetu staviš Matta Damona, gotovo si siguran kako ništa ne može poći po krivu i kako slijedi ludo turbolentna vožnja. Donekle je to i istina, a opet… donekle i nije!
Temeljen na istoimenom romanu Andya Weira, „Marsovac“ priča priču o astronautu/botaničaru Marku Watneyu (Matt Damon) koji ostaje zarobljen na Marsu nakon što njegovi kolege predvođeni kapetanicom Melissom Lewis (Jessica Chastain) pretpostave kako je poginuo tijekom snažne oluje i evakuiraju planet. Mark će tada morati smisliti kako preživjeti na tom negostoljubivom mjestu dovoljno dugo da uspije pozvati pomoć i dočekati njezin dolazak, a to će se pokazati uistinu nevjerojatnom avanturom.
„Marsovca“, film koji traje impresivnih 140 minuta, zapravo možemo podijeliti na dva podjednako zastupljena dijela: robinzonsku avanturu preživljavanja Marka Whatneya i sorkinovsku političko/znanstvenu dramu koja se za to vrijeme odvija na Zemlji i u svemirskoj letjelici kojom Markovi kolege putuju kući. I dok ovaj prvi dio funkcionira gotovo savršeno, sa uvijek izvrsnim Mattom Damonom koji koristi svaki trik u knjizi i svo svoje znanje i inventivnost kako bi preživio nemoguće, drugi dio ozbiljno kaska i djeluje doslovno kao truplo koje Whatney stalno vuče za sobom. Sam izbor glumaca za taj segment, koji su predvođeni Jeffom Danielsom i Seanom Beanom, sugeriraju kako se išlo na dramatizaciju a la one u „Zapadnom krilu“, gdje se uključuju razne državne agencije i traži međunarodna suradnja, da bi sve kulminiralo tužno patetičnim scenama ljudi diljem svijeta koji uzbuđeno prate koja će sudbina snaći jadnog astronauta.
I dok prirodno duhovit Damon uspijeva popratiti promjene tona i atmosfere u svom habitatu što jako dobro korelira s onim što se događa oko njega, „zemaljski“ dio se često gubi tražeći neku sredinu između ozbiljnosti i karikiranih lakih tonova (za što su zasluženi Donald Glover i Kristen Wiig), pa na trenutke sve izgleda kao nekakav niskobudžetni TV film. Ne pomaže tu niti odviše suhoparan, neoriginalan i nemaštovit dijalog, a i produkcijski se tim mogao malo više potruditi oko nekih detalja koji baš neugodno bodu u oči. Neću ulaziti u putanje letjelica i ionske pogone jer se u to ne kužim, ali mi je i više nego jasno kako će mobiteli i automobili za 20 godina ipak izgledati znatno drugačije nego današnji (ako će ih uopće i biti u tom obliku).
Sve to nije problem samo produkcije i scenarista Drewa Goddarda, već i redatelja Ridleya Scotta, jednog od zasigurno najvećih svih vremena, ali i čovjeka koji će uskoro navršiti 80 godina i sve češće i destruktivnije gubi konce održavanja slojevite i konzistentne atmosfere. Istina, „Marsovac“ jest iznimno pozitivan i optimističan film, ali svako malo zabrazdi u nepotrebnu patetiku i jeftinu demagogiju, kao da se previše trudi ne učiniti gledatelja nesretnim ili uplašenim za život svog junaka, što za film o čovjeku koji ostaje zarobljen na pustom planetu možda i nije najbolje rješenje. Scott to kao i uvijek vješto maskira fantastičnim i stiliziranim vizualom i zanimljivim soundtrackom sastavljenim prvenstveno od disco pjesmica, ali na kraju ostavlja dojam kao i potencijalno fantastični „Goodyear“, romantizirana drama koja je toliko željela biti ljupka da je negdje putem izgubila bilo kakav karakter.
„Marsovac“zbog svega ovoga nije loš film, štoviše, radi se o iznadprosječno kvalitetnom uratku s izvrsnim glumcima i intrigantnom premisom potkaljenom majstorskim efektima, ali opet je to jedna velika masa nedovoljno iskorištenog potencijala. Iako mi je to teško priznati, moram ustanoviti kako je krivac zašto ovaj film nije preskočio i tu posljednju stepenicu te stekao status instant-klasika prvenstveno Ridley Scott i njegova nemogućnost da usmjeri svoj fokus na ono bitno i okani se lažnog romantiziranja te zapakira proizvod u nešto što će se pamtiti po mnogo više toga od činjenice da je Matt Damon uspio uzgojiti krumpir na Marsu.
Ocjena: 7/10
(Genre Films, International Traders, Mid Atlantic Films, Scott Free Productions, Twentieth Century Fox Film Corporation; 2015)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
