Zagrebački bend Mašinko 28. ožujka priprema koncertnu promociju novog albuma ‘Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše’ u Ksetu, a o tome gdje su, što su i što očekuju popričali smo s Andrijom i Šuletom.
Uz dužno poštovanje punk pokretačima i bendovima nadrkanim na sve oko sebe i na “1,2,3,4” foru, ali osim Vas i nije da se zadnjih godina moglo naći ponešto vrijednoga u tom žanru s ovih terena, a da ne pjevaju krajnje moronske tekstove. Koje je Mašinkova fora osim dobrog drugarstva i volje za zajebancijom?
Andrija: Nikako nemoj potcjenjivati scenu – na koncertima uokolo naletili smo na hrpetinu bendova koji i muzički i tekstualno ubijaju, samo što ih većina medija ne doživljava. Jebiga, mi smo tu valjda imali i više sreće nego pameti, ali kad imaš bend moraš se nažalost baviti i promotivnim aktivnostima, ako želiš da te itko iole ozbiljno doživljava. A to je vjerojatno najgori dio imanja benda uopće. Što se nas i naše muzike tiče, radimo pjesme kakve bismo voljeli i slušati, ništa više od toga. Dobro drugarstvo i volja za zajebancijom su stvarno 90 posto cijele priče. Pjesme tako dolaze same od sebe, budući da nas ima šestorica, svi imamo želju za stvaranjem i ne znam jel’ ikad ima koji moment da netko od nas nema neku pjesmu na lageru koju ne možemo složiti na licu mjesta.
Novi album “Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše” odnedavna je na besplatnom downloadu s Vašeg sitea. Koja je spika prema “Frakturku” i debitanskom istoimenom? Odlična produkcija i na novom albumu, tekstovi konačno pametnih zajebancija u poredbi s dobrim dijelom momaka iz istog žanra?
Andrija: Sva tri albuma po pitanju produkcije i snimanja s nama je odradio Mark Mrakovčić, trenutno veoma hvaljen i tražen producent… A igrom slučaja naš prijatelj već dugi niz godina. Kvaliteta produkcije tokom godina postupno je rasla zajedno s našim i njegovim iskustvom i idejama. Ni pristup snimanju nismo na ovom albumu radikalno mijenjali, iznimka je do sad bio samo prvi Mašinko album koji je snimljen uživo u dvije noći.
Šule: Vele nam da nam se stil na novom albumu malo promijenio, s čim se ne bih skroz složio. Dobar dio pjesama smo napravili prije dvije ili tri godine, odmah nakon Frakturka. Jedino smo možda ovaj put imali više vremena za aranžmane i miksanje.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=_ZxdMtECtXI[/youtube]
Sloboda skidanja znači isto fuck off klasičnoj dosadašnjoj plastičnoj otisnutoj diskografiji. Nužda ili želja benda?
Šule: S obzirom da želimo što više putovati i svirati koncerte, besplatno skidanje je jedino rješenje koje za nas ima smisla.
Andrija: U prvom redu bitno nam je da tko god želi može slušati Mašinko bez problema. Klasična diskografija i radio su do pred deset-petnaest godina bili jedini kanali kako da muzika koju radiš dođe do šire publike. Danas, eto nemamo taj problem niti nužni trošak tiskanja na medije. Ovako je uzmi i nosi, daj prijatelju i dođite skupa na koncert. Svi sretni. Plus što model Bandcampa koji mi koristimo daje mogućnost da ako baš želiš podržati band i dati neku lovu za tu muziku, to i napraviš. I što je jako lijepo, to ljudi i rade. S druge strane, “plastična” diskografija je ipak nešto na čemu smo odrasli pa ne možemo tako lako pustiti – tako da će za par dana, točnije do promocije u KSET-u 28. ožujka izaći i u formatu gramofonske ploče, za kolekcionare. I za nas same. Omot će se otvarati u društvenu igru. S figuricama i svim. Kad već izdajemo album, da ga izdamo sa stilom. Potrudit ćemo se, naravno, da i to izdanje ne bude preskupo.
Uz album notice, ovaj dio mi je posebno interesantan – “Velikani kojima smo odavali počast tako da smo od nih krali djelove a ponekad i cijele pjesme: Ramones (3) – Oči pune suzavca, The Beatles (5) – Kada vjetar kaže stani, Mikrofonija i Pasi (6) – Gotova stvar, Violent Femmes (11) – Stanje nacije, The Dropkick Murphys (12) – Dolje na dnu, The Get Up Kids (13) – Djevojka za pobjede, Debeli Precjednik (14) – Pobuna”. Dajte molim vas razgolićavanje do kraja o kojima se stvarima i riffrip sistemima radi? Ko prizna tri kvadrata mu se oprašta…
Šule: Ne radi se o promišljenom skidanju, nego nakon što pjesmu napravimo i sviramo neko vrijeme skužimo da neki detalj u pjesmi zvuči kao nešto što smo već prije čuli. Poslije nam je glupo to mijenjati, jer smo ipak oblikovani tim utjecajima, pa zašto im ne bismo smjeli odati počast?
Andrija: Ili dođe do nekog momenta gdje netko krene zajebancije radi svirati neki tuđi riff i eto bude smješno, svi se šalimo smijemo, mladi smo i šašavi i budemo to maknuli, ali ‘ajmo sad to tako jer nas baš raduje… I onda budemo prelijeni da to promijenimo, a i nema razloga, kad nam se baš tako sviđa.
Šule: Radi se svega o nekoliko taktova, uglavnom u prijelazima, ne o preradama glavnih tema ili cijelih pjesama. Naprimjer, solo gitara na”dizalici” pjesme “Oči pune suzavca” sliči temi na “California sun” (u naše se režnjeve urezalo preko Ramonesa, iako je to prvi svirao Joe Jones). Pa smo popisali takve detalje, da smo mirni.
Andrija: I tako ti “Dolje na dnu” krene kao “Worker’s Song” od Dropkick Murphysa. A kraj “Kada vjetar kaže stani” uleti u “Let it be”. I slično. Tko prepozna – prepozna, tko ne nek se educira, ako netko ne zna melodiju koju Perica svira u “Oči pune suzavca” i ide po prvi put preslušavati diskografiju Ramonesa da sazna odakle to, pa onda mogu reći da smo napravili dobro djelo i da ćemo usniti snom pravednika. Iznimka tome su dvije punokrvne obrade na albumu, obe pjesme naših dragih prijatelja – “Gotova stvar” od Mikrofonije, pjesma našeg dobrog Tune i njegove Mikrofonije koju on nažalost nikad nije stigao snimiti i “Pobuna” od Debelog Precjednika koju ionako sviramo na koncertima svaki put kad se ne želimo maknuti sa stejdža. Dalje>>