Zagrebački bend Mašinko 28. ožujka priprema koncertnu promociju novog albuma ‘Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše’ u Ksetu, a o tome gdje su, što su i što očekuju popričali smo s Andrijom i Šuletom.
U prethodnom pitanju ujedno su pročitani i utjecaji i bendovi uz koje Mašinko gušta, zar ne? A tko su na ‘rvackoj glazbenoj mizansceni oni s kojima je gušt stati na pozornicu i s kojima se zabavljate ako ste u publici?
Andrija: Previše za pobrojati, ali mislim da su nam Kurve svima trenutno najdraži bend.
Šule: Ja ću ipak probati. Ima nas, što već dugotrajnijih bendova, poput Pasa, Diverzanata i Debelog precjednika, što nešto novijih, kao što su Petar Punk, Šank, Kurve, Fraktura mozga, Saučešće, Pičke vrište, Svinje, Biciklić, Pankreas, Krešo i kisele kiše, Dosta, Socijalna služba. Ovdje sam se ograničio na bendove koji sviraju srodnu vrstu punk rocka, jer bi se moglo nabrajati do kraja vremena, a vjerojatno sam i zaboravio spomenuti neke. Za većinu ljudi iz ovih bendova možemo reći da su naši dragi prijatelji, a to je super stvar.
Jel punk umro kad su The Clash svirali ispred Stonesa ili kad su Pistols fanovi shvatili da su ovi jopci McLarenov boy bend i poligon za kokotice, crne očele i ziherice. Ili ima još iluzija da živi i postoji?
Andrija: Ja se osobno ne zamaram s tim. Sviram muziku koju volim i koja me veseli, a dan kad će mi “jel punk umro ili samo tako smrdi” biti najveći problem u životu, modernoj muzici i državi je nešto što nemilice iščekujem.
Šule: Koga briga što se dogodilo prije 30 ili više godina na drugom kraju svijeta? Naravno, osim historičara. Nakon prvog vala punk se razvijao na tisuću načina, u glazbenom, filozofskom, kaj ja znam kojem, smislu. Tko će više znati što je “punk”? Jedino možda stav – živi po svom, uradi sam, ako ne ide drugačije, “što misliš to i kaži”.
Video rad. Ima li Mašinko na priprema pozor još materijala mimo onog fino dokumentarnog videića za “Oči pune suzavca” ili Vam taj vid pojavnosti nije nešto naročito bitan?
Andrija: Planova na tu temu ima podosta. Oči pune suzavca je samo improvizirani najavni lirik video kao najava za album, a prije albuma smo izbacili i prvi pravi spot – za pjesmu “Nešto novo nešto divlje” u suradnji s Brankom Banjcem – koji traje, pa, skoro 50 sekundi. Osim toga imamo i dva spota za pjesme sa starih albuma – oba rađena u vlastitoj produkciji – a vrlo brzo planiramo pripremiti još.
Šule: Nismo još odlučili za koje pjesme. Ne bih rekao da bismo umrli da ih ne snimimo, ali trenutno nam to predstavlja gušt.
Brkovi rade posao uživo premda nemaju veze s punkom ali imaju s narodnim pjesmama, Hladno Pivo je industrija i društvo s ograničenom odgovornošću, ostali protopunk momci nisu se napraskali baš mimo specijalizirane publike, dotle Mašinko bije glas zabavnog i fornog benda uživo. Kad nakon KSET-a kreće nastavak promocija novog albuma i kamo sve? Je li ‘Rvacka granica ili kročite po regiji?
Andrija: Zagrebačka je promocija dakle 28. ožujka.u KSET-u, gdje smo najviše kod kuće i gdje smo odrasli, Pulu smo odradili, u pripremi su Osijek i Split, a za ostalo, tko zna. Aktivno dogovaranje koncerata nam nikad nije bila jača strana. Doduše, Atheist Rap nam se već neko duže vrijeme nadaju u Novom Sadu, javili su nam se i iz Crne Gore, Sarajevo smo riješili već i prošle godine… Suradnja s regijom je bitna, da bi se smanjio rizik od incesta i da bi se širila dobra riječ. Tako da tko zna.
S obzirom da od koncerata možete živjeti jednako loše kao i Milanka Opačić od svoje mizerne saborske plaće pa je sve to jadna socijala, gdje i kako se šestorka Mašinko uzdržava i preživljava onkraj glazbe?
Andrija: Ja prodajem internet, Perica spašava internet, Šulc kupuje i prodaje, Bojan gradi stadione i onda ih Lovro legalizira, a Srki sve to promatra iz knjižare i pravi se da se bavi znanstvenim radom.
Šule: Od naknade za kocerte ne možemo pokriti niti bureke koji Andrija pojede za vrijeme probe, da ne govorimo o snimanju albuma, spotova… Pogotovo izvan Zagreba, jer tu još valja uračunati i putne troškove, a situacija u većini drugih gradova je takva da klub može zaraditi jedino na narodnjacima. Ne govorim ovo da bih jadikovao, nego da bih došao do sljedećeg. Voditelji “alternativnih” programa su najčešće entuzijasti, kao i bendovi, s tim se moraš pomiriti u startu i onda ti ostane ono zbog čega i mi sviramo – zajebancija, drugarstvo, putovanja. A druge spike ko jebe.
Poslušajte i skinite: Mašinko ‘Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše’