Mate Škugor: Agentima smo nezanimljivo tržište, ali bendovi vole svirati ovdje

Razgovor s poznatim šibensko-zagrebačkim koncertnim promotorom, iza kojeg je još jedan uspješni SuperUho festival.

Mate Škugor
Mate Škugor

Drugo izdanje SuperUho festivala na tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku uspjelo je na svim razinama. Upečatljivi i na trenutke iznimni nastupi te rijetko viđena intimna festivalska atmosfera, učinili su ovaj trodnevni alternativni skup najboljim ljetnim provodom u Šibeniku. Promotor Mate Škugor, čije je SuperUho proizašlo iz višegodišnjih organiziranja festivala Žedno uho u Zagrebu, odaje zadovoljstvo odrađenim poslom. Vlasnik agencije Žednouhi koncerti nam je, uz schweppes na podnevnom šibenskom suncu, priznao da se najradije sjeća nastupa King Khana i Discipline kičme, odnosno početka i kraja ovogodišnjeg SuperUha.

Naspavao si se, razmislio o svemu, dopustio dojmovima da se slegnu i… zaključak?
Prvi dan sam sreo prijatelje iz Rijeke, grupu ljudi koja ima dosta festivalskog iskustva. Bili su izvan sebe kad su stigli na lokaciju. To mi je bio prvi znak da priča ima smisla u potpunosti. Jedan od njih je novinar koji je na kraju u Jutarnjem listu samoinicijativno objavio tekst, iako je na festivalu bio kao posjetitelj s kupljenom ulaznicom. Pretpostavljam da je urednike natjerao da se to objavi, jer je, ispostavilo se, našim nacionalnim medijima to potpuno nezanimljivo. Vjerujem da si primijetio da Jutarnji ili Večernji uopće ne šalju svoje novinare izvan Zagreba, a Slobodna izvan Splita.

Dobro, nije to samo slučaj sa SuperUhom…
Da, jasno mi je da je to općenita pojava. Čak je problem i širi, o katarskom šeiku, primjerice, pisalo se ovih dana da dolazi u Zadar, a onda se ispostavilo da je samo prošao kroz zračnu luku u Zadru i da je otišao za Šibenik. Za dva dana opet vijest da je na zadarskom aerodromu porazgovarao s nekim i Šibenik je praktički izignoriran. I onda sam shvatio da je “problem” što je šeik bio u Šibeniku.

Jer u Šibeniku više ne postoje dopisništva…
Ne radi se, u slučaju SuperUha, o dopisnicima. Tko bi tu priču trebao ozbiljnije pokrivati, ako ne netko od njihovih novinara koji se bave glazbom? To mi je nevjerojatno, ipak se na festivalu u tri dana pojavilo oko pet tisuća ljudi, što ga čini jednim od većih događanja na Jadranu i u Hrvatskoj.

Dobro. Što se lokacije tiče, pokazalo se da je preseljenje na tvrđavu sv. Mihovila bio pun pogodak. Koji su bili tvoji razlozi za takav potez?
Lanjska lokacija na pristaništu bivše tvornice TEF djelovala je dosta obećavajuća i u nekakvoj perspektivi omogućavala je rast projekta, međutim bila su dva velika problema. Prvo, enormna količina prašine, što nismo bili u mogućnosti riješiti, niti smo imali dozvolu da tamo nešto asfaltiramo. Prašina je stvarala velike probleme tehnici. Druga stvar je bila što je izostao faktor iznenađenja; naime, kad si na središnjoj točki festivala, oko šanka, vidiš sve, nije bilo otkrivanja prostora. Glavni razlog odlaska iz TEF-a, ustvari, bila je rentabilnost same lokacije. Puno jednostavnije i jeftinije bilo je postaviti cijelu priču na tvrđavu, makar je i to zahtjevno. A i činjenica je da na SuperUho dolazi ipak malo starija publika, a uvjeti na tvrđavi su ipak nešto humaniji, prvenstveno mislim na WC.

Gospođa s metlom je tamo čistila tijekom cijelog trajanja festivala…
Da, na tvrđavi je bila iznimno organizirana ekipa, svatko zna svoj posao.

Lani si mi pričao da imaš ideju festival proširiti na šire područje TEF-a…
To je bila samo ideja, ne i nešto o čemu se u tom trenutku ozbiljno razmišljalo. Kad je razriješen dio tih imovinsko-pravnih sporova i kad je grad raspisao javni poziv za ulaganje, bilo je jasno mi iduće dvije ili tri godine nećemo dočekati na TEF-u.

Znači, SuperUho ostaje na tvrđavi…
Trebalo bi. Ono što je nama interesantno jest da glazba ostane u prvom planu koliko god je to moguće, a to nam tvrđava omogućuje. Jasno je da na komercijalnim festivalima glazba pada u drugi plan, a u prvi dolazi zabava. Odnosno, ljudi idu na festival kako bi se proveli, a ne primarno slušali bendove. Zato su meni na Terraneu bile ključne druge i treća pozornica. Glavna bina uvijek privuče određeni broj ljudi i stvori priču oko festivala, a ideja je bila da za koju godinu taj festival privuče ljude svojim imenom, a ne programom. Tako funkcioniraju veliki festivali.

SuperUho je ove godine u prosjeku privuklo oko 1500 ljudi po večeri. Je li to realan broj za takav tip festivala?
Za Hrvatsku i regiju to je definitivno realan broj, koji ima smisla. Za ilustraciju, OFF festival u Poljskoj, koji nam je programski blizak, ali puno veći, ima oko 12 tisuća ljudi po danu. S tim da Poljska ima više od deset puta više stanovnika od Hrvatske… Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X