Mate Ponjević iz zagrebačkog benda Fire In Cairo imao je plodan iskorak tijekom perioda korona-karantene pod umjetničkim imenom Matilda zabilježen na (zasad) tri EP izdanja na Bandcampu.
U kreativnom smislu gledano period pandemije koronavirusa je dvostruka oštrica za glazbenike. Svojevrsna točka anuliranja. Sve što je vrijedilo prije više ne vrijedi osim kao neki odjek, a na kreativcima je da otkriju koliko duboko mogu upasti u tu zamku hvatanja odjeka, a ne stvarnosti. Stvarnost pak nosi kolektivni depresivni osjećaj koji sam po sebi može biti prilično otrcano-patetična točka za bilo kakav novi start. U neku ruku treba sebstvo ponovno pronaći.
Kao svijetli primjer tu neočekivano iskače Matilda. Riječ je o svojevrsnom dnevniku preživljavanja u skučenim uvjetima karantene uz to dodatno otežanima potresom koji je zadesio Zagreb ovog proljeća. Mate Ponjević iz Fire In Cairo, grupe koje je tek krenula prije krize na svoj put proboja kao da je spalio sve mostove iza sebe, dakle Matilda nema nikakve veze s Fire In Cairo. Matilda je nešto poput ponovnog građenja glazbenog svijeta nakon što je taj svijet nestao; građenje potpuno neomeđeno stilovima. Dapače Ponjević je spojio nespojivo. S jedne strane je to čisti lo-fi kućni uradak, a s druge strane rastezanje mogućnosti programa za snimanje do raspona operetnog prog rocka na posljednjem EP-iju „Mušulice“.
Poput neke reinkarnacije pristupa jednog Mancea Mate Ponjević radi pjesme u rasponu od sitnih zadovoljstava (stih: „Skuhal bum si ručkić“ u pjesmi „Ručkić“) pa do humorističnih ili ironičnih opisa užasne stvarnosti (stih: „U gradu u kojem trese se sve, mi ćemo probati pronaći sne“ u pjesmi „U gradu“, ili parafraziranje nestanka ‘žute ceste’ koji bi se mogao nasloniti na frazu puta uspjeha tj. ‘yellow brick road’ u pjesmi „tnici“ u kojoj i sam naziv u kojem je ‘pu’ uzeto ‘putnicima’, pa su ostali ‘tnici’, jasno dočarava horor velegrada koji je fizičkim rušenjem izgubio i dušu).
Utkani su i toponimi urbanog života grada poput ‘pive u Krivom’ za kojima Ponjević poseže s lakoćom u svojoj poeziji slobodnog toka misli, u kojoj vas malo podsjeti na Simona & Garfunkele, malo na Kurta Cobaina, malo na The Beach Boys. Ustvari taj otklon prema Beach Boysima najjače dolazi u posljednjem EP-iju „Mušulice“ koji dolazi kao kruna gradacije i kratkog razvojnog puta Matilde; jer ta, nazovimo je, EP trilogija je počela hermetično i opskurno, a završila u fascinantnom slaganju zbornih aranžmana čiji pastoralni duh kao da nastavlja priču koju je jedan Bon Iver započeo na „For Emma, Forever Ago“, a opet ništa tu nije napravljeno u želji za nekim dokazivanjem, već nosi notu spontanosti najboljih trenutaka Valentina Boškovića.
U ovom trenututku usuđujem se reći da je kriza kroz koju smo prošli i naveliko još uvijek prolazimo iznjedrila možda i njen najzanimljiviji moment pretočen u lirsku i glazbenu aktivnost u Zagrebu. Možda smo izgubili rokera i bend Fire In Cairo, ali dobili smo pjesnika kroz neformalni projekt Matilda – nešto što bi u svoj svojoj lo-fi ogoljenosti itekako moglo biti zanimljivo publici na opskurnim i prorijeđenim korona-koncertima u ovom trenutku, jer Matilda je opuštena, inteligentna i nadasve iskrena podrška dušama koje su uzdrmali svi recentni događaji. Svakako obratiti pažnju.
Ocjena (EP trilogije): 8/10
(Samizdat, Bandcamp, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
