Nahvalili ih jesmo, njihov povratnički album obilježio je i Porin, kao što je Mayalas također i koncertno uspješno porinut ove sezone. No pričali s njima nismo… Do sada. Na virtualni stolac ‘primarijusa’ Jurkasa sjeli su Petar Beluhan i Vlado Mirčeta.
Vlado, s pozicije gitaršpilera – opet parafraza tvog bend kolege… Jesi sretan otkako si zajašio zmaja kao jedan od najboljih gitarista/autora u ‘Rvata?
Vlado Mirčeta: Ni manje ni više nego inače.
Kroz razgovore i družbovanja stekao sam često dojam da se i prema pjesmama odnosiš kao komadima mesa, kosti i krvi… Pa kako je na tom živom planu obzirom da je ideja razbit prokletstvo nastanka albuma 15 godina?
Petar Beluhan: Pod preduvjetom da sam ispravno razumio pitanje odmah ću ti reći da ne preuzima zasluge za moj odnos sa songovima obzirom da on proizlazi iz nekog instinkta proizašlog iz sfera dalekih od moje površnosti. Ja sam posrednik s velikom odgovornošću da kanale ‘s onim sferama’ održavam propusnim, da ih bilježim, poštujem i da tražim što bolje ovozemaljske suradnike. Istina, dugo mi treba, ali si ne mogu pomoći.
Tko su ljudi izvan Hrvatske zbog kojih si uopće krenuo za glazbom? Čije si albume, koncerte, spotove slušao i gledao i osjetio onaj muving u sebi?
Petar Beluhan: Za moj glazbeni početak presudni su glazbenici koji su me zapljusnuli od cca 10. godine pa dalje. Početak svega su The Beatles, a onda sve dalje otprilike ovim redom: Mick Oldfield, Paul McCartney solo, Motorhead, Adam Antu, Matt Bianco, Style Council, Grace Jones…pa onda čitavi Live Aid fenomen. Konkretni muving zbog kojeg sam danas u glazbi još uvijek nisam potpuno osvijestio. Psihijatar mi je zauzet ozbiljnim problemima
Vlado Mirčeta: Prvo punk/new wave, a onda višegodišnje bunarenje po šezdesetima… Naravno da sam grunge u devedesetima dočekao kao spas, čisto kao povratak gitarske muzike u prvi plan, ali danas to ne mogu slušati, ali recimo, svako toliko se vratim Hendrixu. I to ne zbog onog što uglavnom ljudima prvo pada na pamet: mrcvarenje gitara, spaljivanje, trikovi, žene s bradom, štajaznam, već zbog komponiranja, muzikalnosti, eksperimentiranja u studiju, pogotovo sa Experience na prva tri albuma.
Vizija trajanja. Kamo idu Mayales? Ima li verzije pisanja za druge izvođače – znam da je toga bilo unatrag par godina?
Vlado Mirčeta: Pisanje za druge izvođače je ionako završilo tako da se dosta tih pjesama smjestilo na „Mayales 2.0“, tako da ovaj put možemo preskočiti taj neugodni dio sa odbijenicama, zavlačenjima, neodgovaranjem na pozive…. Što se mene tiče, to je završena priča. Držimo se taktike “Udri po svome, pa kako bude”.
Petar Beluhan: Tko zna kamo idu Mayalesi, teško je to znat. Mogu ti u svoje ime samo ponovit da pod kojom god to zastavom bilo važno mi je da mogu do kraja života stvarati novu glazbu. Kamo sreće u istom tandemu, samo da bezbolno curi…
A diskografija? Funkcionirao si i u tom segmentu. Prepoznaješ li išta od onoga nekad i sad?
Petar Beluhan: Nezahvalno mi je išta pričati na tu temu obzirom da i dalje ovisimo njima – i u tom smislu su stvari iste onda i sad – bez obzira na sve mogućnosti interneta i bogtepitaj čega drugog. Istina da stvari ne funkcioniraju dobro, na svjetskoj razini, međutim pitanje je da li tu diskografija više išta može popravit?
Što se danas radi kad se ne radi glazba, osim bavljenja s obitelji (i poslom)? Gdje su puteljci, ispušni ventili?
Petar Beluhan: Sav svijet koji oživi iza 22 h, i grunt. Osim Laduća glavni su puteljci svi zapećci grada južno od Branimirove ulice, samo da nije centar, jeza me od njega. Ali 80 posto sam Lunin!
Vlado Mirčeta: Moj ispušni ventil je osam sati dnevno provedenih u histeričnoj atmosferi redakcije… Da se ne izgubi doticaj sa odvratnim svijetom liberalnog kapitalizma!
Beatles ili Beck? I zašto? Namig…
Petar Beluhan: Upravo oboje. Način na koji Beck propituje Beatlese – to je ideja.
Vlado Mirčeta: E sad…. Beatles valjda, ipak su izazvali malo veće tektonske poremećaje u muzici. Iako sam „Odelay“ poslušao bezbroj puta.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
