Mayales u Tvornici – Simon traži Garfunkela na hrvatski način

Prošlo je svega jedanaest mjeseci otkada se nova formacija Mayalesa po prvi put popela na pozornicu zagrebačkog Kseta i sramežljivo počela krčiti put prema koncertnoj publici. Nakon toga su se tri Porina ‘umiješala’ i zakomplicirala stvar čime je Mayalesu bila zapečaćena sudbina u smislu da je vrag odnio šalu i da će koncerti postati realnost, a ne izleti.

Mayales u Tvornici (Foto: Zoran Stajčić)

Petar Beluhan, sa svim ‘manama’ prototipa jednog novog hrvatskog frontmena iz kojeg, za razliku od ustaljena dva obrasca domaćih frontmena (prvog: bika zavodnika i drugog: ranjenog knjiškog moljca), pršti više estrogena nego testosterona, hrabro je odigrao na tu novu kartu. Na kartu novog imidža i obrasca ponašanja unutar skučenog domaćeg pop (ili estradnog, ako želite) neba.

Mayales u Tvornici (Foto: Zoran Stajčić)

Dok se 23. travnja prošle godine u Ksetu činio nesigurnim u ulozi najisturenijeg člana, u međuvremenu je od tog stila uvjetno nazvanog: Amiš koji više voli zborno pjevanje u falsetu od cijepanja drva i građenja ambara, od Mayalesa načinio neku pomaknutu inačicu hrvatskog Mumford And Sonsa. Uvijek poravnat ‘na crti’ u društvu dvije prateće pjevačice na pozornici, u toj igri ‘Simon traži Garfunkela’ istovremeno lakonski opuštenog ponašanja koje je protkano nervozom samo kad je u pitanju postizanje željene vokalne harmonije, vodviljski u stalnom ratu s kablovima, slušalicama i ostalom opremom kojom je ožičen na pozornici, savršen je spiritus movens glazbenog chic-a u koji se Mayales izrodio.

Mayales u Tvornici (Foto: Zoran Stajčić)

U Tvornici je sinoć na (kalendarski) prvi dan proljeća taj Mayales postigao i svoj najveći uspjeh. Iako pregrađen Veliki pogon, nedvojbeno je da je bend potegnuo 600-700 duša na solo koncert. I to kakav koncert!

Mayales u Tvornici (Foto: Zoran Stajčić)

U najjednostavnijim crtama kazano, za nastup takvog ugođaja u kojem show vodi feminizirana bradata ‘teta’ realno morate potegnuti do Londona ili Pariza i tamo imati sreće u tom melting potu te uletjeti u pravi klub i na pravi gig. Miljama je koncert Mayalesa udaljen od mindseta balkanskog (ili hrvatskog, kako želite) shvaćanja popa. Upravo je to art.

Mayales u Tvornici (Foto: Zoran Stajčić)

Riječ je bila o vrhunski isceniranoj glazbenoj predstavi počevši od uvodne „Luka“, preko momenata u kojima iščašeni country zvuk u istoj retro maniri crpi esenciju suprotnog tabora i zvuka Marvina Gayea, Hendrixa, a usudim se reći i Wild Cherryja, uz hommage Beatlesima, te vokalna preuzimanja kormila na finalu od strane Valerije Nikolovske i Kristijana Beluhana iz prve faze Mayalesa, sve do posljednje, gotovo a capelle, „Kokoš ili jaje“. Koliko je Nikolovska pobirala vrhnje emocija publike u klasiku „Mogu i sama“, toliko je isto to polazilo za rukom i Ivani Rushaidat u „Ti dobro znaš kome pričam“, kao i Kristijanu Beluhanu u vrhunskom blues noiru posvećenom prerano preminulom kolegi glazbeniku Marku Križanu.

Mayales u Tvornici (Foto: Zoran Stajčić)

Potpuno nesebičan u tom dijeljenju dobrih vibracija i ujedno ‘dirigent’ cijele priče bio je upravo Petar Beluhan. Samo veliki igrači imaju hrabrosti i sluha dozvoliti i drugima da se razmašu, čak i po cijenu onog prvoloptaškog razmišljanja da im taj netko drugi ‘uzme show’. Beluhan se čak i dok je Valerija pjevala sjurio među publiku kako bi se uvjerio da razglas funkcionira kako je zamislio. No stvari ne treba trančirati na taj način jer kad se sve uzme u obzir, iza cijelog tog showa stajao je isključivo Mayales kao cjelina – mala glazbena komuna u kojoj tijekom nastupa stalno netko defilira pozornicom i stalno netko drugi uzima glavnu riječ. A to je bio samo još jedan vidno promišljeni detalj koji je okupirao pažnju publike tijekom cijelog nastupa i koji je definitivno imao smisla u cijelom tom mikrokozmosu.

U instrumentalnom segmentu naviše se isticala gitara Vlade Mirčete, jednako vještog na prstima, kao i stopalima na multiefektima kojima je dodatno začinjavao i određivao ambijentalne glazbene okvire. I to toliko precizno (i u većini pjesama prearanžiranim pratnjama) i distinktivno s cijelim bendom da se na momente činilo kako svirači i nemaju nešto previše posla, a upravo je bilo suprotno – toliko suptilno da je odašiljalo dojam isuviše jednostavnog. Koncert u Tvornici uistini je vrhunski pop ugođaj i ‘spektakl u malom’ jednako tako zahvaljujući i publici koja je u velikom broju bila dovoljno iskrena da prigrli takav izričaj, dok se Mayales svojski potrudio da početak proljeća 2014. bude upamćen po nečemu lijepom.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh