‘Worrisome Heart’ je debi album jazz kantautorice Melody Gardot iz 2008. godine. Na naše tržište je došao obzirom na interes koji je pobudio prošlogodišnji album ‘The Absence’.
Diana Krall i Norah Jones (i nešto kasnije Joss Stone) su početkom novog milenija prokrčile put za sve buduće naraštaje mladih pjevačica kojima je miliji ulazak u showbizz kroz decentni džezerski izričaj, nego kroz uskakanje u skučene pop imperative trenutka. Iako je ustvari samo riječ o izmještenom rakursu i nekadašnjem brodvejskom pristupu stvari, jer ta vrsta ženskog vokalnog jazza od kojeg zazire ‘hardcore jazz publika’, je namijenjena širem slušateljstvu uz marketinški začin, ‘da je riječ o glazbi koja nije za svakog’.
No ‘slučajeva’ poput Madeleine Peyroux koji zagolicaju interes i jednih i drugih i potvrde pravilo o izuzetku svakako ima. U tom svjetlu sve više je primijećena Amerikanka Melody Gardot koja sa svakim albumom sve jače penetrira na ljestvici prodaje albuma. Njen posljednji album „Absence“ se pored penjanja na 33. mjesto američke liste prodaje tako našao na samo vrhu u nekoliko skandinavskih zemalja i Francuskoj (a kad oni prepoznaju jazz pjevačicu, to nije mala stvar). Prepoznalo je naravno i glasačko tijelo Grammyja, ali njena glazba nije promakla ni na ovim našim prostorima, iz čega se može iščitati i diskografski potez da se nakon trećeg albuma njen prvijenac „Worrisome Heart“ iz 2008. premijerno u fizičkom obliku nađe i u hrvatskim glazbenim dućanima.
Za one koji ne znaju, Melody Gardot nije neka ‘ultra-štreberska pojava’, tj. pjevačica koja je prateći sadašnje pop-jazz-soul trendove uletjela u priču kao gotovi dizajnirani jazz blef za široke narodne mase. Suprotno tome, s njom se život opasno poigrao već na njenom samom početku kad ju je kao osamnaestogodišnjakinju nesmotreni vozač udario na biciklu i potpuno zakovao za bolnički krevet narednih godinu dana tijekom kojih je Gardot ponovno učila osnovne pokrete i navike. Tijekom rehabilitacije pjevačica je postala hiper osjetljiva na svjetlo zbog čega uvijek nosi tamne naočale, a glazbeni ukus koji je razvila prije nesreće se potpuno promijenio. Interes za modernom glazbom je jenjao, a stari jazz i blues pokazao je i svoje terapijsko svojstvo u njenom slučaju.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=yMyP-ojqdHk[/youtube]
Gardot je u bolnici naučila svirati gitaru i okrenula se skladanju pjesama u maniri onoga što je slušala počevši od Elle Fitzgerald i Dinah Washington do Janis Joplin.
2005. godine čak objavljuje i nezavisni EP „Some Lessons: The Bedroom Sessions“ kojeg je i snimila kao oblik glazbene terapije. Isti EP primjećuju radijski urednici filadelfijskog radija WXPN, istog onog radija koji je svojevremeno zamijetio i Noru Jones. Ohrabreni čestim puštanjem pjesama u eteru, ljudi iz Universala su Melody Gardot ponudili ugovor za snimanje.
Rezultat je bio 33-minutni „Worrisome Heart“ na kojem je u kreativnom smislu pjevačici u skladateljici najviše pomogao bubnjar Charlie Patierno. Već na uvodnoj (i naslovnoj) „Worrisome Heart“ u prepoznatljivom „Summertime“ paternu njen vokal kroči poput mačke na vrućem limenom krovu – graciozno, tajanstveno i sa suspregnutom emocijom.
„All That I Need Is Love“ i „Gone“ u svojoj formi su skoro pa dječje pjesme, ali vokalna odmjerenost i jazz koji jednostavno zrači iz Gardot su već tu dali onaj pečat zbog kojeg njena glazba posjeduje toliku prijemčivost i nepotrošni karakter. Sve se naizgled čini tako jednostavnim, a opet nedostižnim, kao primjerice „Sweet Memory“ koja se čini kao nemarno vokalno oponašanje prigušene trube, a opet opija senzualnošću cjelokupne izvedbe, a takvih primjera ima sasvim dovoljno na ovom ugodno ugođenom glazbenom nocturnu.
„Worrisome Heart“ je u najmanju ruku dokument iz kojeg se jasno razaznaje pravilno stasanje jednog talenta, postojanost glazbenog izričaja i njegov zimzeleni karakter koji i pet godina kasnije funkcionira kao da je snimljen jučer. Nije novo, ali je dobro.
Ocjena: 8/10
(Verve/Universal Music, 2008.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
