Njujorški ska veterani Mephiskapheles nastupili su u četvrtak u pulskom klubu Kotač.
Mephiskapheles su jedan od rijetkih bendova koji su uspjeli dignuti pozitivnu količinu prašine među učestalim posjetiteljima koncerata u Puli puno prije samog koncerta. O koncertu se dugo govorilo, a tajming nije mogao biti bolji. Točno dan ranije prestalo je opravdano negodovanje nad Pula Music Weekom, ‘zloglasnom manifestacijom’ koja je Puležane bacila u kronično stanje očaja. Grad su ‘oteli’ stranci, turisti, koncertni promotori iz ideološki nam nikad dalje Europe koji nam ideološki nikad nisu bili bliže i novinari iz čijih se reportaža danima moglo iščitavati kako se Arena sedam dana rušila od silnog uzbuđenja, plesa i decibela. Domicilno stanovništvo – ono koje nije kupilo jednosmjernu kartu za Zanzibarsko otočje netom pred, kako je to prvi čovjek grada nazvao, svjetskim prvenstvom na kojem je Pula domaćin – riješilo je polako početi vraćati grad u stanje kakve-takve podnošljivosti unisonim plesom i šutkom u prvim redovima u dvorištu Rojca.
Posjećenost je zaista bila solidna, svirka je zaista bila na nivou kakvom se i očekivalo da bi mogla biti, i sve je skupa nekako izgledalo normalno. Jezivo normalno. Rekao bih, čak i zabavno. Razvidno je bilo već iz prvih trenutaka koncerta da u ovim trenucima post-histerije pulska publika traži solidnu dozu zdravog pokreta. Nije bilo mjesta promašajima, znalo se da će svirka biti nalik kakvom baptističkom obredu.
Što se tiče samog sadržaja koncerta, bez pretjeranog ulaska u tehnikalije muziciranja (što je stvarno zadnja stvar koju bih htio jednom ska bendu držati nad glavom) – predvođeni frontmanom i vokalom Andreom A. Worrellom, Mephiskapheles su tog četvrtka bili malo tanki na instrumentalnom dijelu. Izgledalo je kao da je najupadljiviji čovjek (a to je gotovo uvijek frontman osim ako stage dijeliš s Dannyjem Herrerom) kroz cijeli set – koji je sveukupno trajao malo preko sat vremena – „nosio“ bend svojom prisutnošću „u trenutku“ i očiglednom karizmom. On je ta presudna karika na stageu koja je setu omogućila da bude dinamičan i fluidan, bez previše praznog hoda, unatoč tanašnosti i manjkavosti oštrine u izvedbenom dijelu.
Predgrupe nije bilo, tako da je sve bilo kao po špagi – došao si po nešto, i to nešto si dobio. Zbiranje dojmova nakon koncerta poteklo je u maniru neobaveznog razgovaranja s ispunjenim ljudima i ispostavilo se da se gorki dojam svega što je prethodilo tomu polako ispire.
Nakon prethodnih nekoliko koncerata koji su se nedavno odvili na drugoj strani dvorišta, vidjeti Rojc nanovo koncertno živim donosi određenu katarzu u tako jedan bitan prostor.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
