Mi Nerve ‘EPopeja’ – dobar trening za tijelo i nerve

Novi svežnski kvartet na domaćoj sceni predstavio se EP izdanjem koje ukazuje da bi se Mi Nerve mogle razviti u značajan bend, kakav su primjerice bili Pridjevi i kakav je Žen dan danas.

Mi Nerve ‘EPopeja’

„Okupile smo se još u jednom od prošlih pa smo se nastavile okupljati i u ovom životu. Ime Mi Nerve potječe od božice mudrosti i glazbe koja nam je to ime sama poslala u naše nerve“, objašnjenje je koje nude Tena Rak, Ivana Pušnik, Tea Ovničević i Ivana Ljubičić. Shodno tom ‘božanstvenom bendu’, kako se same opisuju na svojoj Bandcamp stranici, epopeja, tj. duga poema mitskog sadržaja, je nešto što se i očekuje. Dakako, tu je u pitanju igra riječi pa je „EPopeja“ istovremeno sinonim za „EP“, odnosno extended play izdanje koje je obično upola kraće od albuma. Mi Nerve su mjesecima unazad objavljivale singlove bez imalo pompe, da bi krajem lipnja ove godine s predstavljanjem „Blink“, akustične obrade pjesme „I Miss You“ američke grupe blink-182 odlučile zaokružiti EP izdanje s ukupno pet pjesama.

Tena Rak nas je dosad kao izuzetno talentirana, te stilski nepredvidljiva autorica i glazbenica naučila da kad se njeno ime nalazi u nekoj kombinaciji, onda se uvijek može očekivati nešto neočekivano. Ništa drukčije nije ni s Mi Nervama. Svega tu ima, od akustike do elektronike, od razbijanja neke klasične strukturne rešetke pjesama, do kreiranja finih i skladnih struktura istih, ovisno od pjesme do pjesme, no zajednički nazivnik pod koji se sve može svesti je neo psihodelija. Ona se više iščitava prvenstveno iz kreativnog stanja duha ovog sveženskog kvarteta, a manje iz možebitnog oživljavanja poznatih formi psihodelije iz desetljeća njenog nastanka i ekspanzije.

Dakako, tu je riječ i o lo-fi ugođaju koji više korespondira na intimnom, emotivnom ugođaju prema slušatelju, jer Mi Nerve se nastoje predstaviti više kao misaona sila, a manje kao muskulaturni bend u fizičkom obliku, čime su automatski oslobođenje instrumentalnih i aranžmanskih ego-izleta. Neke pjesme tako nude informacije da su snimljena u kućnim uvjetima, tj. ili u „studiju dnevna soba“ ili u „studiju doma“, ali se ne osjeti da je to neki posebni hendikep, jer prostornog i zvučnog ugođaja tu nimalo ne nedostaje.

Tako uvodna „Moji planeti“ u širini zvuka i ‘masnoći otiska’ elektične gitare bez problema evocira na madchester i godine uzleta jednih Stone Rosesa s jedne strane Atlantika i jednako tako ‘masne’ i zanimljive riffove J Mascisa iz Dinosaur Jr.-a, a opet ostavljajući sve u singl minutaži ispod tri minute, otvarajući time imaginarni prostor mislima da ta pjesma uživo, ako za to dođe potreba, može produžiti svoju mantru i na deset minuta.

Naredna „Padanje“ zbog slaganja višeglasja jednim dijelom evocira na vremena uspona psihodelije u San Franciscu, no poletni tempo bubnja koji se ne može pripisati tom vremenu izmješta pjesmu u sadašnjost, a također je otvorio i moment u koji su Mi Nerve utkale i domicilni etno prizvuk. „Raj“, kao kontrapunkt svom harmonijskom nazivu, donosi potpunu stilsku šizofreniju koja započinje kao dječja brojalica nakon koje kao da nastupa borba između plesne elektronike i rocka, kao što i sama dvojba o pojmu raja u tekstualnom dijelu zvuči poput iskustva na halucinogenima.

„Opet“, ujedno i najduža pjesma na „EPopeji“ u pravom trenutku smiruje košmar, ali dolazi i kao jedna od najzanimljivijih plesnih pjesma snimljenih u posljednje vrijeme na ovim prostorima, da nije otpjevana na hrvatskom jeziku lako bi se mogla pripisati i jednim Chemical Brothersima. „Opet“ funkcionira i kao vezivno tkivo i objašnjenje cijelog EP-a, ona je ključ iako je u konstrukciji složena kao beskonačna petlja u kojoj početak lovi kraj i obratno. Ukratko, i slušali bi je opet, i opet, i opet. Sasvim dovoljno da se Mi Nerve mogu uzeti za ozbiljno i da tu ima podloge za njihov daljni rad. „Opet“ je toliko snažna da u logičku cjelinu povlači i posljednju „Blink“, koja jedina zvuči kao da je došla iz potpuno druge priče (jer u suštini i jest) – klasična lo-fi balada, ako se izuzme beskompromisni tekstualni prepjev, koja nema pretjerane veze s psihodelijom ostatka materijala, ali dođe kao solidna odjava ovom zanimljivom nastupnom materijalu.

Ocjena: 8/10

(Prokulica Records / Bandcamp, 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh