Mick Harvey – tihi lovac na pjesme

Najdugovječniji časnik u službi Nicka Cavea, klasni kantautor, kustos fine glazbene baštine te četverostruko osvjedočeni štovatelj Sergea Gainsbourga ovaj vikend po treći put posjećuje Zagreb, a mi savjetujemo da ovaj susret ne propustite.

Mick Harvey (foto: Promo)

Unatoč veličanstvenoj karizmi i neupitnom autorskom i izvođačkom talentu, Nick Cave je u svojim bendovima oduvijek mogao računati na podršku sjajnih pobočnika koji su njegov instinkt bojali vlastitim doprinosom na bezbroj različitih načina. Među njima se ističu proganjani genij Rowland S. Howard, slavni razarač Blixa Bargeld i veliki mag Warren Ellis, ali najdulji staž i ukupno možda najveći posao u toj službi u četvrt stoljeća suradnje odradio je tihi Australac Mick Harvey kojeg ćemo ovaj tjedan po treći put moći vidjeti u Zagrebu i to u Vintage Industrial Baru u koji dolazi sa moćnom glazbeničkom ergelom koju čine J.P. Shilo te Steve Shelley iz Sonic Youth i Glenn Lewis.

Harveyjev glazbeni put započinje skupa s Caveovim u sedamdesetima u njihovom prvom zajedničkom projektu Boys Next Door u Australiji, a nastavlja se preko Londona i Berlina do svjetske slave s The Birthday Party, a zatim i Nick Cave & The Bad Seeds u čijem katalogu Mick supotpisuje brojna od ključnih mjesta kao što su primjerice “Tupelo”, “The Mercy Seat” ili “Red Right Hand”. Harvey je u Bad Seedsima uvijek bio onaj trijezni lik koji je usmjeravao divlji nagon benda izvlačeći iz njega optimalnu količinu kvalitetne kreativne energije ne dopuštajući da se mašina ne samouništi. I tako sve do 2009. kada napušta Seedse nakon albuma “Dig, Lazarus, Dig!!!”, prepuštajući Nicka posljednjem guruu Ellisu koji preuzima “kostursko drvo” postave s kojeg su suradnici otpadali kroz godine list po list.

Osim rada s Caveom, u Harveyjevoj karijeri ističe se i rad s grupom Crime & the City Solution, dugogodišnja suradnja s prezimenjakinjom PJ Harvey, ali i solo karijera koju započinje sredinom devedesetih dvama albumima Sergea Gainsbourga, “Intoxicated Man” i “Pink Elephants”. Možda najzanimljivije samostalne radove, “One Man’s Treasure” (2005.) i “Two of Diamonds” (2007.) objavljuje s deset godina razmaka od prvih ploča. Riječ je o albumima koji uglavnom sadrže obrade nekih od Harveyjevih omiljenih autora i pjesama za koje je smatrao da ipak nisu dovoljno slavne i prepoznatljive, a među njima su se našli uradci kantautora poput Leeja Hazlewooda, Tima Buckleyja, Mano Negre, ali naravno i Cavea i PJ Harvey. Na njegovom prvom gostovanju u gotovo praznoj Tvornici kulture imali smo priliku doživjeti upravo intimnu promociju “Two of Diamonds” i to svega nekoliko dana prije nego što će istu lokaciju pohoditi i drugi Seed, Warren Ellis sa svojim sastavom Dirty Three.

Objavio je nakon toga Harvey i album autorskih kompozicija “Sketches from the Book of the Dead” (2011.), te “Four” (2013.) na kojem je u jednakoj mjeri pomiješao vlastite pjesme s obradama, a zatim se vratio s još dvije ploče Gainsbourgovih brojeva “Delirium Tremens” (2016.) i “Intoxicated Women” (2017.) i čini se kako bi upravo najviše Sergeovog materijala mogli čuti na trećem gostovanju, premda je lani objavio i album “The Fall And Rise Of Edgar Bourchier And The Horrors Of War” nastao u suradnji s Christopherom Richardom Barkerom, autorom još uvijek neobjavljenog romana na čijem liku se temelji materijal ove ploče.

Htio Cave to priznati ili ne, Bad Seeds su s Harveyjem ostali bez vrlo bitnog kotača u stroju, s njim su s njihovih ploča iščezle pjesme u tradicionalnom smislu, što još uvijek ogorčuje velik broj starih fanova benda. Teško je predvidjeti što nas u nedjelju očekuje na novom susretu u Savskoj, ali za pretpostaviti je, poznavajući njegova solo izdanja, da će upravo biti najviše pjesme. I iz vlastitog pera, kao i iz vrhunski preobranih radova prethodnika i suvremenika, Mick je uvijek znao izići s Pjesmom. Onom koja priča najbolju priču i odjevena je u najfinije melodijsko ruho. Poslušajte njegove ploče i taj susret sigurno nećete htjeti propustiti.

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X