Mile Kekin, Danko Krnzarić i Mark Mrakovčić sinoć su u klubu Sax! upriličili sasvim novu koncepciju nastupa frontmena nedavno ugaslog Hladnog piva.
„U deset dana odsvirali smo sedam koncerata“, rekao mi je Mile Kekin u petak prije nastupa u zagrebačkom klubu Sax!, što možda najbolje dočarava predanost frontmena prošle jeseni ugaslog Hladnog piva, kad je riječ o nastavku njegove solo karijere kojoj se dosad posvetio u dva navrata, posljednji put 2018. s albumom „Kuća bez krova“. Time je bilo jasno da koncert pred njim dolazi kao još jedan u nizu za njegov dobro uhodani i podmazani trio u kojem su dva multiinstrumentalista Danko Krznarić i Mark Mrakovčić. Dok je Danko uglavnom bio za klavijaturama koje je povremeno zamjenjivao s gitarom, Mark je imao pune ruke i noge posla s ‘pumpanjem’ ritma.
Mark Mrakovčić, koji je svojim producentskim radom obilježio cijelo proteklo desetljeće ponajviše na domaćoj kantautorskoj sceni, ujedno je zadužen i za produkciju trećeg Kekinovog solo albuma koji bi trebao biti objavljen ovog proljeća. Da se o tome može govoriti u obećavajućem tonu svjedoči i prvi singl „Mala“ jer ne samo da je bio po izlasku prihvaćen od publike, već je i sinoć njeno izvođenje bilo jedno od vrhunaca večeri po reakcijama, iako se našla u jakoj konkurenciji nemalog broja himni Hladnog piva.
Kekin je svoju sadašnju fazu pred publikom objasnio „zaluđenošću američkim conutryjem“, a u kombinaciji s njegovim pankerskim korijenima i toliko puta dosad dokazanim autorskim talentom, ‘seljenje’ klasika Hladnog piva u novo ruho donijelo je starim pjesmama finu pozlatu. Naime, najveća promjena u njegovom solističkom radu je uvrštavanje pjesama Hladnog piva u koncertni repertoar.
Godine 2018. kad je u Vintage Industrial Baru predstavljao „Kuću bez krova“ bio je skoro u potpunosti fokusiran na pjesma s tog albuma i s davnašnjeg prvijenca „U dva oka“, dok je za izlet od tog repertoara izveo obradu riječkog benda Belfast Food „Van iz grada“. Sinoć je situacija bila okrenuta suprotno, a pjesme Hladnog piva nizale su se od samog starta.
Počelo je s „Vjeruj u mene“, nastavilo se s „Trening za umiranje“, „Politika“, „Dibidus“, „Žena“ i „Barba“ (koja je završena poigravanjem s akordima Runjićeve „Galeb i ja“ koju je ovjekovječio Oliver Dragojević). Taj prvi dio, nakon kojeg je novo oduševljenje donijela izvedba pjesme „Mala“, naglasila je Kekinovu privrženost pjesmama s albuma „Dani zatvorenih vrata“ (2015.). One očigledno svojevremeno u njegovim očima nisu koncertno zaživjele u svjetlu u kojem je osjećao da bi trebale. Sinoćnji, novi, korak u karijeri čini se da je upravo donio tu priliku u kojoj je autor tih pjesama pokazao koliko je vjerovao u njih u startu i kako mu ne pada na pamet da se od njih olako oprosti.
„Mala“ je djelomično označila preokret u repertoaru. Nakon nje, nova doza „akustičnog Piva“ uslijedila je uz „Planetu“ i „Šank“, a nešto kasnije nisu izostale ni „Samo za taj osjećaj“, „Na ovim prostorima“, „Superman“, „Firma“, pa čak i „Roštilj“ kojeg se dugo nije moglo čuti uživo.
No tu je ‘rezanje’ s materijalom s Kekinovih albuma postalo učestalije. Prvo s „Maslinom“, koju je u originalu izvodio s Ivankom Mazurkijević, a sinoć solo, a potom „Zbogom tjeskobo“ i „Reno 4“, da bi kraj službenog dijela nastupa označila „Atlantida“, također zapaženi duet s Bajagom na albumu „Kuća bez krova“, dakako bez gostovanja Bajage sinoć. Iako je pjesma „Kuća bez krova“, izvedena kao prva na bisu, ujedno trebala predstavljati i posljednju, slijedile su je ponovljene „Vjeruj u mene“ i „Trening za umiranje“ obzirom da publika nije prestajala sa zbornim pjevanjem i onim dobro poznatim „hoćemo još“, pa je koncert trija probio predviđenu duljinu trajanja od sat i pol i konačno stao nakon izvedbe „Pijan / Trijezan”.
Utisak sinoćnjeg Kekinovog ‘kopernikanskog obrata’ mogao bi se svesti na kratki zaključak: danas u klubu, uskoro u dvorani.
Naime, prearanžirane pjesme Hladnog piva čak i u verzijama s triom donijele su osvježenje i novi šarm bez da je narušena njihova prvotna poruka, dapače dobile su okvir u kojem se Kekin vidno osjeća zadovoljnim i ispunjenim. Kažem, triom, jer Mile s izlaskom novog albuma priprema povećati brojno stanje benda. Pridoda li se tome i njegov stand-up osjećaj i karizma koja ga prati, jednostavno je teško reći da njemu nisu suđene velike pozornice, čak i kada na ovaj način, kojem smo svjedočili sinoć, poput nekog uzbuđenog tinejdžera koji je upravo zasvirao u bendu to pokušava.
Jednostavno, možda bi Mile htio pobjeći od velikih pozornica, ali velika pozornica ne može pobjeći iz njega.