Kultni makedonski dark-rock bend udružio se s crkvenim zborom Harmosini. Rezultat je slušljiv, ali ne i nezaboravan.
Mizar ima blistavu prošlost, njihov zvuk iz osamdesetih nevjerojatno je utjecao na scenu u Makedoniji i izvan nje, perfektno su spajali post-punk i tradicionale, imali su kultni status, vjerno sljedbeništvo obojano svim nijansama crne šminke, imali su dvije izuzetno snažne ploče, karijeru ogrnutu mistikom i bili su legende.
A onda su se odlučili vratiti. A povratak je te 2003. uključivao prvo samo jedan koncert u Skoplju, zatim se turneja ipak proširila (Zagreb ih je ugostio u Aquariusu), pa je došao album „Terrible Beuty“ s hit singlom „Počesna strelba“, pa nova turneja, pa još jedan album… I tako Mizar traju do danas, sa samo jednim originalnim članom, gitaristom Gorazdom Čapovskim. Iz benda je otišao i pjevač prepoznatljivog dubokog glasa Goran Tanevski, kojega je na friškom albumu „Deteto i beloto more“ morao zamijeniti cijeli zbor.
Ovoga trenutka Mizar više nalikuje na projekt nego na bend, a suradnja s bizantijskim zborom Harmosini u prvi je plan izbacila makedonsku glazbenu ostavštinu, koja je u Mizaru dosad uvijek djelovala iz sjene. Kombinacija tradicionalnih napjeva i autorskih skladbi izvojevala je album koji zvuči kao light verzija dosadašnjih uradaka Mizara, mada, kad je o makedonskim tradicionalima riječ, na njih je teško ostati imun.
Bez prevelikog podizanja instrumentalnog tonusa, Mizar je na albumu „Deteto i beloto more“ uglavnom pratnja vrsnim pjevačima iz Harmosinija, a negdje oko sredine CD-a, na skladbi „Belo more“, ovaj je logični glazbeni spoj ipak malo pretjerao, ušavši u zabavnjačke vode, gotovo narodnjačke. Zaboravimo li to, album je slušljiva cjelina sakralnog ugođaja, koji od „Alexandera“, preko „Konstantinopola, pa do „Proleta pod zemjata“ i završnog „Avraamovog voinstva“ istražuje koliko daleko mogu dobaciti rock i tradicija.
Tradicija je u ovom slučaju odnijela pobjedu, zbog čega album „Deteto i beloto more“ pomalo zvuči kao glazbeni suvenir kojega ste kupili na štandu uz Ohridsko jezero. Od Mizara se, u kakvom god sastavu danas djelovao, ipak očekivalo malo više.
Ocjena: 6/10
(Dallas Records, 2011.)