Jednog toplog ljetnog dana došao je poziv iz Koprivnice: ‘Sutra je pun mjesec. Prognoza je da će biti vedro. Snimamo Chui.’ Što god da sam planirao, odložio sam. Poziv na Moonlight Sessions sam predugo čekao.
Tijekom pandemijskog perioda kad se puno glazbenika i produkcija okušalo u live stremingu kao jedinom obliku dopiranja do publike u lockdownu, koprivnički Moonlight Sessions istaknuo se kao jedan od najkvalitetnijih; idejno, produkcijski, ugođajno i dakako po izboru izvođača.
Live izvedbe, uvijek tempirane u noći punog mjeseca, ponekad ‘obogaćene’ i pucketavim zvukom vatre na setu pod vedrim nebom i uvijek s pogledom na grad nisu samo unosile toplinu preko monitora, već su nemali broj puta otvarale i neke nove perspektive. Tako je izvedba Ivana Grobenskog u pratnji ženskog zbora Rudarice uspio dočarati tu suradnju i nadogradnju na bolji način nego na njegovom hvaljenom albumu „Siromahi i lazari“ kojim je uronio u originalni doprinos podravskim folklornim motivima (a izvedba se našla i na vinilnom izdanju albuma), Miroslav i Gordana Evačić su uprizorili pjesme „Brand New Day“ i „Sve to vreme“ ostavivši dojam da je prava šteta što na tom sessionu nisu iznjedrili cijeli album, zatim čitav niz iskušanih i dokazanih domaćih glazbenika iz sfere jazza i soula su iznijeli upečatljive nastupe, a prostor su dobila i mlada imena koja su dobila daleko kvalitetniju prezentaciju nego na produkcijski razvikanijoj Dori, i tu se u prvom redu misli na Bernardu i Erica.
Dakle, u vremenskom periodu hiatusa ili šturih poteza, ne samo domaćih, već i svjetskih glazbenika, Moonligh Sessions se činio kao entuzijastični mali otok dobre nade gdje sve funkcionira kako treba i čiji misiju povremeno mogu poremetiti samo padaline, ako se pogode s noći punog mjeseca nad Koprivnicom.
Cijela stvar je krenula više-manje slučajno u listopadu 2018. godine, kad je održan prvi session i kada su Helena, Rajnard i Marin Hraščanec, te Tomislav Fajfar izveli „Koprivnica, grade moj“ pjesmu Ferdinanda Buhaneca, da bi drugi session po redu izašao skoro godinu i pol kasnije, u veljači 2020. kada su se udružili Anna Moor i bend Rens Argoa u osvit godine koja će se pokazati kao niti jedna do tada u modernom svijetu. Nešto kasnije ispostavilo se da entuzijastični par Helena i Marin Hraščanec, ujedno pokretači studija Intek Music i istoimene nezavisne diskografske kuće, kao i redatelj Dinko Šimac, odjednom imaju platformu koja može odoljeti krizi u kojoj je grcao svijet, posljedično i glazbenici.
Helenu sam još tamo negdje 2021. u jeku tada aktualnih mjera pomoći i natječaja za glazbenike i produkcije pitao jesu li se prijavili na nešto od toga obzirom na visoku profesionalnu razinu Moonlight Sessiona, na što mi je rekla da oni ne vjeruju previše u to i da sve ‘guraju’ vlastitim snagama. U neku ruku sam je razumio. Ulazak u papirologiju, time i ovisnost o natječajima i neizbježno razmišljanje o tome tku tu koga gura i jesi li pikzibner u svemu tome začas skrene fokus s onog bitnog, a u slučaju Hraščanecovih kao obitelji preokupirane glazbom, sve to je moglo rezultirati gubitkom onog najvažnijeg, a to je entuzijazma.
Od te naše ‘messenger konverzacije’ kristalizirala se ideja da prvom prilikom dođem u Koprivnicu kad će raditi novi Moonlight Session. No od tog ‘prvom prilikom’ proteklo je puno vode Dravom. Ovog ljeta stvari su se konačno posložile kad su mjesec dana nakon Mangroovea svoj prvi session snimali Chui.
„Vojkan ti je ovdje k’o klinac počinjal’“, rekao mi je Marin Hraščanec dok smo sjedili pod trijemom kuće Hraščanecovih, dok sam tamanio nadaleko poznate slatko-slane koprivničke štrukle, pokazujući na garažu preuređenu u glazbeni studio, ujedno i mjesto gdje su snimali brojni domaći glazbenici svih generacija. Vojkan je dakako Vojkan Jocić, saksofonist grupe Chui. „Na svu sreću imamo dobre susjede, jer snimamo na njihovoj zemlji“, objašnjavao mi je dalje Marin obzirom da iz njihove kuće s obližnjeg brdašca ne puca pogled na cijeli grad.
O spomenutim susjedima i osobno mogu imati visoko mišljenje, jer ne samo da ‘trpe’ hrpu kablova razvučenih po svom dvorištu, kao i izvođače koji tamo sviraju, već i oni osobno guštaju sa svoje terase u pijuckanju vina i gledanju i slušanju svega što se događa tu pred njihovim nosom, kad se uredno podšišani travnjak pred čokotima koji se ‘slijevaju niz padinu’ u jednoj večeri pretvori u produkcijski recording set. I to prilično zahtijevan set na kojem je minimalna rasvjeta kako bi i puni mjesec došao do izražaja, jer i taj nebeski objekt, logično, igra važnu ulogu u nečemu što se zove „Moonlight Session“, i kad su sve oči uprte nebo, te se gleda da neki zalutali noćni oblak ne pokvari ugođaj.
Što se izvedbe tiče, ne zna se jesu li veći perfekcionisti te večeri bili Chui ili Marin Hraščanec zadubljen nad mnoštvom gumbića na mikseti, pa još kad se dogodi i to da treba otkriti koji kabel neočekivano počne proizvoditi neželjeni šum, što će reći, ni ‘gremlini’ nisu nedostajali. A da se ne govori o umijeću Dinka Šimca iz Beyond Pines produkcije koji je u tom polumraku snimao kamerom i kretao se preko te mreže kablova po travi poput onih filmskih likova koji izbjegavaju sigurnosne zrake na putu do bankovnih trezora koje će opljačkati.
Uglavnom, ima tu 5-6 sati ozbiljnog posla po svakom sessionu ne računajući postprodukciju nakon što se iste noći pospremi svaki dio opreme. Nakon svega dolazi onaj živahni društveni dio čavrljanja za velikim stolom na verandi kad se prepričava kako je sve proteklo uz večeru koju je u međuvremenu pripremila Helena i koja nekom čudesnom lakoćom smireno hendla to ushićeno glazbeno društvo. Pod tim krovovima odrastao je i Marko Lucijan Hraščanec aka The Gentleman i glazba je nekako sveprisutna u tom domu, i to dobra glazba.
Nekako je i te večeri jedna od tema bila kako u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj dobru glazbu, neovisno o žanrovima učiniti više prisutnom i više vidljivom. Enigma je to i za autora ovih redaka, ujedno i urednika portala koji se bavi tom donkihotovskom misijom. I moram priznati da mi je te večeri nekako bilo lakše u domu Hraščanecovih, u krugu ljudi koji se stvarno trude biti dom kvalitete koliko god se to nekad činilo teškim ili uzaludnim.
Njihova misija bez obzira na sve traje, no ako se pogleda unatrag, iza sebe imaju zabilježene predivne glazbene momente recentne hrvatske scene i ti predivni momenti će ostati, po mom skromnom mišljenju, na ponos, te iste scene. Stoga, odvojite poneki trenutak u svom životu i pustite da vas obasja ta glazbena mjesečina. Moonlight Session je dokaz da ima puno toga dobrog na našoj sceni i to dobro se odvija sada. Šteta je propustiti kvalitetu, ne samo zbog onih koji je donose, već prvenstveno zbog sebe.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
