Britansko-hrvatski bend More Human Than Human u četvrtak se u Hard Placeu predstavio zagrebačkoj publici.
„Kako ste, ima li neka nova fontana u gradu?“, rekao je u šali Tomislav Vučetić – Vučko s pozornice zagrebačkog Hard Placea kako bi oraspoložio svoje nekadašnje sugrađane prije nego li je zajedno s britanskim bubnjarom Anthonyjem Collinsom zasvirao kao prog rock/metal duo More Human Than Human.
Iako je „More Human Than Human“ pjesma grupe White Zombie, riječ je poznatoj filmskoj frazi, motu fiktivne korporacije Tyrel iz znastvenofantastičnog filma „Blade Runner“ redatelja Ridleya Scotta iz 1982. – kultnog uratka iz čije estetike i Vangelisovog new agea inspiraciju crpi i spomenuti hrvatsko-britanski dvojac koji se u četvrtak 3. listopada prvi put predstavio hrvatskoj publici i time ujedno započeo mini klupsku turneju koja se nastavila u zabočkom Regeneratoru i završava večeras u riječkom River pubu.
Možda se na prvu čini da dva glazbenika teško mogu ispoštovati prog rock/metal agendu i ponuditi dovoljnu punoću zvuka, no More Human Than Human je tome doskočio Collinsovim dodatnim angažmanom na sampleovima i synthovima kojima je paralelno upravljao i svirao zajedno s bubnjem, a uz to je još pronašao dovoljno prostora za vokalni angažman. Vučetić je, dakako, glavni vokal, kao što s brojnim pedalama i svojom bas gitarom pokrivao široki dijapazon žičnih instrumenata. Ukratko, punokrvni bend sa svojom filozofijom i zvukom, izgrađen na old school temeljima svirke bez prevara i trikova. Pošteno su se ‘iscijedili’ i tijekom predstavljanja, zasad, jedinog albuma „Re-Evolution“.
Jedino što je Vučetić bio malo više osjetljiv na reakciju publike. Poticao ju je, izjavama sličnim kao i onom spomenutom na početku, što je i razumljivo jer je svog britanskog kolegu bubnjara doveo na svoj nekadašnji domaći teren, pa je i razumljivo da svaka eventualna blaziranost publike nije dobrodošla. No blaziranosti nije bilo. Na neki način bilo je to okupljanje stare ekipe koja se vrzmala oko grupe Anesthesia prije dvadesetak godina. A shodno prigodi okupila se i spomenuta Anesthesia koja je u potpunosti odsvirala dvije pjesme te večeri, započevši sa svojim najpoznatijim singlom „Frend Of Mine“.
Drugo iznenađenje dogodilo se na samom kraju kad su More Human Than Human izveli „Oh Why“ grupe Disciplin A Kitschme. Bilo je je nečeg poetskog u tome na kraju. Ne samo stoga što mi je Vučetić i u intervjuu povodom dolaska rekao kako je oduvijek htio napraviti neku bass & drums kombinaciju po uzoru na bend Dušana Kojića Koje, već iz jednog drugog razloga. Naime, kad je Disciplin A Kitschme objavila 1996. svoj prvi britanski album „I Think I See Myself On CCTV“, ostao je upamćen citat jednog britanskog kritičara koji je za album napisao da je to nešto najgore što zvijer ili stroj može odsvirati, čime su Disciplini zalupljena vrata ozbiljnijeg kritičarskog i novinarskog angažmana na Otoku. Dvadeset i kusur godina kasnije Tomislav Vučetić dolazi u Zagreb s rođenim Englezom za bubnjevima i upravo svira pjesmu s „najgoreg albuma kojeg može odsvirati zvijer ili stroj“. Uz to se i bend zove More Human Than Human. Za autora ovih redaka, to je puno više poetske pravde nego što se može riječima izraziti.
Saznajte više: Tomislav Vučetić – Vučko: U Britaniji scenu guše cover i tribute bendovi, publika igra na sigurno ali mi se ne damo i ustrajni smo