Moskau u Vintage Industrialu – crna sadašnjost bijelog usijanja

The Marshmellow Notebooks u Booksi, Nina Romić u Tvornici, Reverend James Leg u Hard Placeu, Moskau i Klinika Denisa Kataneca u Vintage Industrialu… Može se reći kako je sinoć bio još jedan tradicionalno zgusnuti klupski četvrtak u gradu.

Moskau u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)

Osobni odabir ovog  je puta prevagnuo u korist događanja u Vintage Industrialu,  ponajviše zbog zgusnutih večernjih osobnih obaveza. Jednostavno kazano; tko je počeo kasnije imao je prednost. To su bili Moskau, a Kliniku Denisa Kataneca sam pogledao katarzičnu završnicu u kojoj je samo nedostajalo da se i gitare porazbijaju po podu.

Po svjedočanstvima; Denis Katanec je počeo koncert neočekivano nekim veselim pjesmicama, što je rastužilo publiku, a kad je nakon toga krenuo u čemer, publika se razveselila. Kultni status? Svakako, ali te večeri svega za tridesetak posjetitelja. Ako netko zna koliko je teško biti umjetnik, to je svakako Denis Katanec.

Moskau u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)

Situacija u posjećenosti se nešto neznatno popravila kad su na pozornicu stupili Moskau. Njihov novi koncept reinterpretacije 50 godina starog albuma „White Light/White Heat“ njujorškog Velvet Undergrounda (koji je prošli tjedan i objavljen na Bandcampu) zagrebačka publika mogla je čuti već u nekoliko navrata, prvo u Vinylu, a potom i na Bundeku. Stoga je nastup u Vintage Industrialu bio podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu je Moskau protutnjao kroz svoj autorski prošlogodišnji album „Violence & Sorrow“, što je bio novi groove moment benda nizanjem poletnijih brojeva bez imalo ugrađene dramaturgije i tijekom kojeg su posebno moćno odjeknule „Lady of Violence“ i „Down Down Down“.

Osvježenje je donijelo i preslagivanje u formaciji benda. Izvrsna violinistica Tena Novak Vincek apsolutno je osvježenje; žustra, probitačna i glasna poput jednog Warrena Ellisa kad su improvizacije u pitanju čime je u spektru zvuka uspješno nadomješten izostanak saksofona Gentlemana, koji sinoć nije nastupio, jer je vjerojatno imao angažmana oko svoje tek pokrenute solo karijere. Izostala je i Sara Renar vjerojatno iz istih razloga. No zato je Buga Klara Blanuša za svojim bubnjarskim setom paralelno s Ivanom Gundićem preuzela dio spektra ritam sekcije, posebice kad je na red došao materijal Velvet Undergorunda. Gundić se pak angažirao oko perkusionističkih zahvata na ozvučenom sudoperu, ‘svirao’ je i s bušilicom koju je na kraju koncerta uspio i spaliti, pa je i ovo bio još jedan u nizu koncerta art core kolektiva Moskau koji je prošao s nekom štetom.

Moskau u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)

Što se tiče „White Light/White Heat“ koncepta, samo u površnom pristupu se može izvesti zaključak da je riječ o pukom slavljenju 50 godina od objave glasovitog anti-estetskog albuma kojeg su Velvet Undergound snimili u svega dva dana u rujnu 1967. u želji da potpuno unište karijeru nakon što je prvijenac doživio potpuni tržišni krah.

U svom pristupu Moskau su anti-estetici „White Light/White Heat“ albuma prišli još destruktivnije. Njihova izvedba je razorna, no ovaj posljednji koncert svjedoči da je u tome uživalo oko pedesetak posjetitelja u Zagrebu. U vremenu u kojem se nakon bankrota Gibsona sve češće poseže za tezom o smrti rocka, ako se to sagleda kroz ovaj naš mikroprostor gdje jedan bend volšebno odaje počast albumu koji je prije 50 godina udario temelje noise rocku i proto punku, i u svoje vrijeme, dakako, nije bio prepoznat debitirajući na dnu Billboardove ljestvice odakle je brzo skliznuo ‘u bezdan’, može se izvući zaključak da je krug zatvoren. Pola stoljeća kasnije  „White Light/White Heat“ kod nas ne znači previše. Jednako neshvaćen i jednako neželjen. I dalje je materijal za sonične avanturiste, i dalje savršen u svojoj anti-estetici.

Moskau u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)

Je li sinoćnji koncert u Vintage Industrialu ujedno bio i posljednja prilika za osjetiti taj album uživo od strane Moskau, ne može se sa sigurnošću tvrditi, jer s tim kolektivom ništa nije sigurno. Jedini koliko-toliko siguran zaključak jest da je taj bend u eri popularnosti tribute izvođača i projekata uspio izvesti potpuno neuspjeli konceptualni eksperiment koji je time paradoksalno istovremeno i uspio. Možda je to i jedan od najljepših tribute poteza, jer i sami Velveti nikad nisu htjeli da „White Light/White Heat“ uspije.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X