Ovdašnji Lemmyjevi sljedbenici dolaze na svoje: prvo novi album, a onda i novi zagrebački koncert.
Proturječan je taj Lemmy Kilmister, alfa i omega Motörheada sa 70 godina na leđima. Kad god zamalo umre, objavi vrhunski album. Bilo je tako i prije dvije godine, kada je nekoliko mjeseci nakon vijesti o dramatičnoj reanimaciji objavio odličan „Aftershock“, a tako je i danas, kada je poslije teške zdravstvene godine (tijekom koje je umro i bivši bubnjar Phil „Philty Animal“ Taylor) i naprasnih prekidanja koncerata, izdan „Bad Magic“. Zaključak je uvijek isti – Lemmy ne umire iz dva razloga: ili je besmrtan, ili ga se smrt pribojava.
S Motörheadom nema greške, ni iznenađenja, formula je odavno patentirana, a staze utabane. Jedino sitni detalji čine razliku između „klasičnog“ i „izvanserijskog“ Motörhead albuma. „Bad Magic“ je negdje između; uz „Aftershock“, jedan je od najboljih Motörheadovih ostvarenja još od „Sacrifice“ iz sredine devedesetih i ustvari predstavlja krucijalni dokaz drevnoj Lemmyjevoj mantri da „Motörhead svira običan rock and roll, a ne heavy metal“.
Vjerojatno smo baš zbog te predrasude ove godine ostali bez koncerta Motörheada na zagrebačkom INmusicu, iako su ovog ljeta rasturili novosadski Exit. Poslovično ziheraškim organizatorima INmusica nekakav heavy metal na glavnoj pozornici ne jamči masovni dolazak, no snimke s Exitovog „Main Stagea“ i tisuće zaluđenih ljudi ispred njega, učinili su svoje – Motörhead je, uz Florence + The Machine, prvi najavljeni headliner najvećeg hrvatskog festivala iduće godine.
Običan rock and roll, dakle. Kao što je to razvidno u „Fire Storm Hotel“, „The Devil“, „Electricity“, „Evil Eye“, „When the Sky Comes Looking for You“ i „Teach Them How to Bleed“, glasnim, nimalo kompliciranim i nadraženim r’n’r komadima s albuma „Bad Magic“. U ovu kategoriju ulaze i netipična balada „Till the End“ i „Choking on Your Dreams“, koja izranja izravno iz „Orgasmatrona“, nepoderivog standarda iz 1986. godine.
Gore naglašenu tezu da ga smrt zaobilazi u širokom luku Lemmy podvlači već u prvom riffu albuma; „Victory or Die“ divljački je nasrtaj na instrumente i mikrofon, stavljanje cigle na gas i ruganje sudbini u facu. Odbljesak je to „Ace of Spades“ razdoblja, koje je ovoga puta najočitije zabljesnulo na „Thunder & Lightning“, „Shoot Out All of Your Lights“ i „Tell Me Who to Kill“. Iznenađenje se dogodilo na samom kraju; Lemmy nema često običaj na službene albume stavljati covere, no ovoga se puta na ploči našla obrada Stonesa „Sympathy for the Devil“. Zašto? Samo on to zna.
Ocjena: 8/10
(UDR, 2015)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
