Povratnički album Motusa iz 2015. nedavno je objavljen na vinilu.
Sve uvijek ispadne onako kako treba bit’. Lani smo potpuno prespavali povratnički album legendarnih Motusa, no njihov izdavač PDV Records pobrinuo se da nam pruži novi povod za recenziju – sasvim simbolično, 25. svibnja, album „Mašina“ objavljen je na vinilu. Pioniri zagrebačke HC/punk scene, Motus Vita Est, čiji prvi demo seže još u 1988., objavili su album nakon jedanaest godina studijskog posta. Time su nastavili možebitni mini-revival underground bendova iz devedesetih, budući da su godinu prije njih novi album objavili i pulski FakOfBolan. Njihov smo CD „Ako ne možeš napravili sam bar pokvari drugome“ također prespavali, a i inače je, mada sasvim neopravdano, prošao uglavnom ispod radara.
Nostalgija i nerealno glorificiranje prohujale mladosti neizlječivi su fenomeni koji kod ovakvih povratničkih ploča neizostavno podebljavaju očekivanja, dok naslagano iskustvo, kao protuteža, smiruje strasti. Pogotovu što su pankeri u godinama ranjiva skupina, lako ispadnu karikaturalno naivni i potpuno pregaženi vremenom. Logika i varljivo iskustvo će, nakon što smo podvukli crtu pod „Mašinu“, ipak pričekati neka druga vremena – Motusi vjerojatno nikad bolje nisu zvučali.
Kao prvo, konačno su potpuno bistri. Produkcijski. Iako prosječna brzina ritma na „Mašini“ ne odmiče previše od, recimo, čuvene „Holandije“, ovoga puta razaznajemo svaki ton na gitari, riffovi su čisti, bubanj ne odzvanja, a Hogara razumijemo svaku riječ koju prozbori. Da ne bi sve ispalo suviše uglancano, a to bi zbilja bila kriva producentska odluka, ukupnom zvuku nedostaje niskih tonova čime se, vjerojatno sasvim slučajno, dobila neodovljiva retro patina „tankih“ produkcija kakve su na ovdašnjoj HC i punk sceni nekad uglavnom bile pravilo.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=AuimetKwvu0[/youtube]
Dupla pedala na bas bubnju, koja posebno rastura u „Gle“, opravdava Motusovu hard core etiketu, mada se cjelokupan materijal temelji na hibridu punk i metal zvuka. Motusi su, naime, na „Mašini“ britki i konkretni, ali ne bježe od razrađenih solaža, koje se znaju protezati i nametati. Omjer je izbalansiran. Iz rakursa slavne prošlosti i očekivanja u sadašnjosti, album gotovo da nema slabu točku.
„Neće proći“ je obračun koji nam se nudi na početku. Zarazni i navijački obračun protiv uobičajenih neprijatelja; izrabljivačkog kapitalizma, nepravde i društva kao takvog. Programirano naivni, a dovoljno zreli da svoj bijes ne prosipaju nekontrolirano na sve strane, Motusi su i dalje neprilagođeni, no sad su s tim pomireni. Barem ako je suditi po naslovnoj „Mašini“, „Ljetnoj“ ili „Živim sa njima“, a ako im kojim slučajem ponestane „ozbiljnih“ protivnika, oplest će i po Noći vještica („Plastične čaše“) ili kakvom kvartovskom seronji („Da si malo veći“). Pjevat će i o otuđenosti u „Keru“, a na albumu se nalaze i već poznate „Duge noći“.
Borba za „malog čovjeka“ i prizivanje normalnosti u nenormalnim vremenima dugo nisu zvučali ovako poletno i uzbudljivo, s očekivanom dozom primamljive jednostavnosti. Motusi nisu istrošeni, naprotiv, iz ove su mašine izašli pomlađeni.
Ocjena: 9/10
(PDV Records 2015/2016)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
